30. 10. zatvaranje izložbe REFRESHING MEMORY / KAD SPOMENICI OŽIVE II

Preradovićeva 21
srijeda, 30. 10. 2019. u 19 h

19:00 Davor Mezak: Top secret 2.8,  instalacija  u uredskom prostorijama nekadašnje tiskare Borba,  2019.
19:30 Performanace  Marko Marković & Lim Jang: Vruća krvava supa
20:00 Završni party

Marko Marković & Lim Jang: Vruća krvava supa
Baveći se pezijom kao perfromativnim modelom izvođači repetativno izvode pjesmu objavljenu 1994 od strane spisateljice Choi Young – Mi. Neustrašive u borbi za slobodu i prava žena unutar političkih i kulturoloških okolnosti Južne Koreje. Performans Marka Markovića i Lim Jang bavi se pitanjem transformacije teksta i jezika u procesima ponavljanja i prijevoda.

To be alone (Hot blood soup) pjesma je prevedena s korejskog na engleski jezika, a zatim na hrvatski i srpski jezik. Unatoč neizbježnom editiranju koje se pojavljuje kada se djelo prevodi, dvoje ne ovlaštenih prevoditelja su dali sve od sebe da očuvaju originalno značenje i zvuk pjesme kroz kolektivni proces prolaženja kroz tekst. U kontekstu programa kad spomenici ožive – refreshing the memory, ovaj performans upravo predstavlja “ oživljavanje spomenika“ kao izgovorene riječi koje oživljavaju tekst u potpuno drugačijoj okolini od vremena kada i gdje je taj tekst nastao.
No, da li se značenje potpuno promijenilo tijekom postupka prijevoda?
Mjesto izvođenja performansa govori o današnjim društvenim okolnostima i opasnosti politike revizionizma koja utječe na povijesne činjenice kao i nasljeđe antifašističke borbe kroz povijest.U takvim vremenima, pitamo se na koji način sjećanja mogu biti blizu originala – izvora koji više nije dostupan?
Kroz performans u trajanju, umjetnici namjeravaju iznijeti duh izvornog teksta, koji je odsutan na mjestu izvedbe. Kroz različite primopredaje, izgovorene riječi s voljom da se prisjetimo i saopćimo narative koji su se dogodili, možda se možemo i boriti protiv prevladavajućeg političkog revizionizma.

Drugi dio izložbe Refreshing Memory /Kad spomenici ožive  bavio se devastiranim javnim prostorima, obiteljskim kućama, spomenicima, tvornicama i osobama koji su kroz radove umjetnika sustavno promišljani i kroz različite strategije reanimirani.  Autori zastupljeni izdvajaju iz kolektivnog zaborava dvadeset i petogodišnje slike ruševina, koje su nadživjele u narative toga vremena upisivanu „vječnost“ spomenika. S njima uspostavljaju suodnos, problematiziraju temporalnost spomenika, te ih kroz različite jukstapozicije prezentiraju u prošlom, sadašnjem i potencijalnom budućem kontekstu.

Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: