Menu
Categories
BELA KRLEŽA
23/04/2021 AKTUALNA VIJEST

Bela je uz sve važne uloge koje je odigrala, uvijek naglašavala kako govoriti Krležu na sceni za nju znači najveće zadovoljstvo.

Leposava Kangrga, hrvatska kazališna glumica poznatija kao Bela Krleža umrla je na današnji dan prije tačno četrdeset godina u Zagrebu. Inače, Leposava – Bela je rođena u Senju 1896. godine i krštena u pravoslavnoj crkvi. Kćer je pravoslavca Milana Kangrge, poštanskoga službenika i katolkinje Katarine Vuksan, kćeri imućnog otočačkog trgovca. Bela je kao jedinica bila izrazito vezana za porodice svojih djedova (Kangrga, Vuksan, Čuturilo).

Zajedno sa roditeljima preselila se 1903. godine iz Senja u Zagreb, gdje Leposava, koja je već preimenovana u Belu, pohađa Autonomnu srpsku obospolnu pučku školu. Nakon nje upisuje Evangeličku djevojačku školu u kojoj, uz ostale predmete, uči nemački i francuski. Polazila je i Glazbenu školu Hrvatskoga glazbenog zavoda upisujući klavir kao glavni, a solo-pjevanje kao sporedni predmet. Mimiku i recitaciju, prvo Belino praktično upoznavanje sa glumačkom umjetnošću, predavala joj je glumica i pjevačica Micika Freudenreich. Učiteljsku školu Bela je završila 1919. u Zagrebu, te je kao učiteljica radila u Dugoj Rijeci na Kalniku, a u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, radila je jednu školsku godinu (1920./21.).

Pred završetak Prvog svjetskog rata Bela dobiva prvi glumački angažman. Glumi Olgu u drami „Za srećom“ Przybyszewskoga u gostionici Lavica u Samoboru sa družinom Samoborskog kazališta. Nakon što je sljedeće godine završila Učiteljsku školu, udaje se 14. novembra 1919. godine za najvećeg književnika 20. veka Miroslava Krležu. Novopečeni bračni par isprva stanuje kod dramske glumice Milice Mihičić. Bela se prepušta sve snažnijem teatarskom vrtlogu jer želja za glumom iz godina školovanja nije je napuštala. A i udala se za dramskog pisca iz čijeg pera drame izlaze jedna za drugom. Osim toga bila je i okružena glumcima koji raspiruju njenu staru fascinaciju glumom, ipak će proći deset godina prije nego što debitira u Hrvatskom narodnom kazalištu. Naime, za desetgodišnjicu braka Miroslav je svojoj supruzi darovao ulogu barunice Castelli u „Gospodi Glembajevima“.

Više od trideset godina Bela će interpretirati taj lik, posljednji put 1960. u svojoj 64. godini. Uprava HNK-a je Beli glavnu žensku ulogu barunice Castelli povjerila na temelju njene audicije za ulogu iz neke druge predstave. „Gospodu Glembajeve“ je režirao Alfons Verli, a glavnu mušku ulogu je odglumio Dubravko Dujšin, utemeljitelj „zagrebačkog stila glume“. Zagrebačka kritika, predstavu i Belinu glumu povoljno je ocijenila. Na poziv režisera Branka Gavelle, iste godine Bela glumi barunicu Castelli i u Beogradu. Zamijenila je tada bolesnu glumicu Zlatu Markovac. Svaki tjedan Bela putuje u Beograd i tamo postiže izuzetan uspjeh. Narodno pozorište želi Belu angažirati za stalno, ali ona to odbija jer ne želi napustiti Miroslava i Zagreb. Nakon beogradskog gostovanja, HNK potpisuje sa njom ugovor, te ona postaje članicom njegovog dramskog ansambla. Tako će se uloga barunice Castelli sa vremenom pretvoriti u Belinu amblemsku kreaciju. Vremenom se Bela izborila i za druge važne uloge. Tako osim u Krležinim dramama, uspješno interpretira i žanrovski raznolik repertoar.  Izvela je brojne uloge u komedijama, posebice Nušićevim i Držićevim. Dok u psihološkim dramama dolazi do izražaja njezin primarni smisao za realizam. Igrala je i u dramama Ibsena, Tolstoja i Gorkog, a osobito se dobro snalazi u konverzacijskim djelima Wildea i Shawa. U „Lepezi lady Windermere“ Oscara Wildea nastupala je tako kao gospođa Erline, a kao Kitty Warren u Shawovom „Zanatu gospođe Warren“. Bela nastupa i u brojnim ostvarenjima suvremenih pisaca kao što su Williams, Helmann i Anouilh. Među njezine vrhunske domete ubrajaju se, svakako kreacije Krležinih likova Laure Lenbach i Madlen Petrovne u „U agoniji“, Melite i Klare u „Ledi“, te Livije Ancile i Klare Anite u „Areteju“.

Osnutak NDH nagovijestio je za bračni par Krležu tjeskobna vremena. A nekoliko dana prije osnutka, uprava Hrvatskog narodnog kazališta naprasno je skinula sa repertoara novu premijeru „Gospode Glembajevih“ u režiji Branka Gavelle i sa Belom kao barunicom Castelli. Ljevičar Krleža, shvatili su u upravi Kazališta, nije mogao ići sa novim vlastodršcima kojima je „boljševizam“ bio najveći u nizu brojnih neprijatelja. Tih je dana i Krleža završio u zatvoru u Petrinjskoj, ipak nakon nekoliko dana ispitivanja i nakon intervencije utjecajnih znanaca i prijatelja, nije odveden na stratište, nego pušten kući. No, tek što se vratio kući, u zatvor je odvedena i Bela koja je tamo provela osam dana. Naime, u aprilu 1941. bila je zajedno sa još nekolicinom članova ansambala HNK koji nisu bili Hrvati pritvorena, ali se ubrzo vratila na scenu, te postala svojevrsnom miljenicom kritike.

Iako ustaše poslije nisu dirale poznatije kazališne umjetnike, jer su im dali neku vrstu privremene amnestije, ipak nije bilo jednostavno djelovati u Kazalištu i misliti drugačije. Bela tada nije dobila ni jednu negativnu kritiku kao da se u Zagrebu ništa nije dogodilo. A kad je u posljednoj sezoni (1944.-1945.) dobila glavnu ulogu u Shawovoj drami „Zanat gospođe Warren“, svi su kritičari pozdravili taj potez kazališne uprave. Doduše, Bela nije bila primadona, niti je dobivala najteže uloge i njezine nastupe kritika je komentirala mnogo skromnije, nego nastupe ondašnjih kazališnih zvijezda kao što su bile Vika Podgorski, Božena Kraljeva i Marija Crnobori.

Dajući Beli da razvije svoj talent, ustaške su vlasti, zapravo pružale ruku Krleži. Međutim, on je ostao gluh na te diskretne pozive vlasti , nije sa njima htio imati ikakva posla i nije objavio ni jednu knjigu, iako Belina primanja nisu bila dovoljna za preživljavanje, pa su morali prodavati svoj nemještaj. Inače, suprugu Belu, Krleža je upoznao nakon povratka sa bojišta, još za trajanja Prvog svjetskog rata, 1916. u Zagrebu.  Zajedno su proveli cijeli život, čak su i umrli iste godine.Susret Bele Kangrge i Miroslava Krleže prilikom Krležinih posjeta Zagrebu Belinom ujaku Dani Vuksanu u Đorđićevoj ulici 16 obilježiti će njihov cijeli život.

Dom Bele i Miroslava Krleže bio je stjecište živoga intelektualnoga gibanja. Na adresi Gvozd 23 živjeli su od 1952. godine, a danas je njihov stan uređen kao izložbeni prostor i otvoren za posjetioce. Bela je, kao što smo to na početku rekli, umrla 23. aprila 1981. u Zagrebu, iste godine kad i njezin suprug.

Foto naslovna:
Bela Krleža1, izvor: SNV
Link: https://snv.hr/znameniti-srbi/bela-kangrga-udana-krleza-glumica/

Comments are closed
*