Borovska Prosvjeta obeležila 100. godišnjicu rođenja Branka Ćopića

Književnost kao odbrana od smrti i straha

Borovski pododbor Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” obeležio je u subotu, 26. septembra književnom tribinom u biblioteci i čitaonici pododbora 100. godišnjicu rođenja Branka Ćopića.

O životu i delu jednog od najpopularnijih srpskih i jugoslovenskih pisaca govorio je prof.dr Jovan Delić, profesor savremene srpske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Iz bogatog opusa ovog književnika izdvojio je tri zbirke pripovedaka iz Ćopićeve rane faze, koje je objavio do Drugog svetskog rata. To su zbirke pripovedaka “Pod Grmečom”, “Borci i bjegunci” i “Planinci”.

“I ne samo što su te knjige izvanredne, one su klica onoga što će doći kasnije, u njegovoj zreloj fazi i što će progovoriti najsnažnije u “Bašti sljezove boje”, remek – delu Branka Ćopića”, ističe ovaj književni teoretičar i istraživač.

Za predavača iz Beograda Ćopićeva ratna i poratna literatura su skromniji deo njegovog opusa.

“To je serija njegovih angažovanih romana, koji prate tadašnju društvenu situaciju u zemlji. Uprkos tome što se to smatralo veoma važnim, značajnim, smatram da je to skromniji deo njegovog stvaralaštva, po vrednosti” dodaje.

Ćopić je majstor pripovetke. On je ujedno i naš prvi pisac posle Drugog svetskog rata, koji je zbog “Jeretičke priče” objavljene 1950. godine imao probleme s vlašću.

“Bio je napadnut s najvišeg mesta, od strane predsednika države, on ga je pomenuo. I nikad kasnije on se te senke neće osloboditi. Imaće uvek utisak da ga neko prati” priča profesor Delić.

Branko je ispisao i najlepše stranice literature za decu i omladinu.

” To su izvanredne, vrhunske stranice, počev od njegovih pesama i “Ježeve kućice”, koja je remek-delo dečje književnosti do romana “Orlovi rano lete”, i na kraju, sam vrh su “Doživljaji Nikoletine Bursaća” i “Bašta sljezove boje”. Te dve knjige pripovedaka, uokvirene uvodnim pričama i junacima koji ih čine celinom, predstavljaju sam vrh Branka Ćopića i naše lirske književnosti. Najlepše stranice o detinjstvu ispisao je Branko Ćopić u “Bašti sljezove boje”. Kažu da niko tako toplo nije pisao o starcima i deci, a ja bih dodao i o konjima, jer ima nekoliko sjajnih priča o konjima, jedna o slepom konju koja je vrhunska iz “Bašte sljezove boje”. Danas posle 100 godina od njegovog rođenja možemo reći da te prve tri knjige njegovih pripovedaka i dela “Doživljaji Nikoletine Bursaća” i “Bašta sljezove boje” predstavljaju viso ku vrednost”, zaključuje prof.dr Jovan Delić.

Oživljeno detinjstvo

Branko Ćopić je rođen u Hašanima kod Bosanske Krupe 1. januara 1915.godine. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a nižu gimnaziju u Bihaću. Učiteljsku školu pohađa u Banjaluci i Sarajevu, a završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomira 1940. godine, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao da završetka rata, što je imalo veliki uticaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gde je do 1949. bio urednik dečjeg časopisa “Pioniri”. Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. Izvršio je samoubistvo skokom s Brankovog mosta u Beogradu, 26. marta 1984. godine.

Ćopić je autor izuzetne popularnosti, neobično plodan i za naše prilike s neverovatnim tiražima, a njegova dela su prevedena i objavljena na više od 30 jezika širom sveta. Prvu priču objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Dobitnik je brojnih nagrada. Prvu književnu nagradu dobio je 1938. od Akademije sedam umetnosti za kratku priču, Rakićevu nagradu 1939. godine, a nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine. Njegoševu nagradu dobio je 1972. za antologijsku zbirku pripovedaka ”Bašta sljezove boje”. Dobitnik je i Nagrade AVNOJ-a, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman “Ne tuguj, bronzano stražo” dobio je 1958. godine. Od 1968.godine bio je član SANU.

U programu književne večeri u Borovu, posvećene stvaralaštvu Branka Ćopića, učestvovala je i Milica Đilas, članica Dramsko-recitatorske grupe pododbora, koja je kazivala stihove iz pesme “Oživljeno djetinjstvo”, književnika koji je obeležio naša detinjstva i odrastanja.

“Preosetljivo dete, siroče koje se nalazi skriveno iza basamaka, i sve sluša, vidi i registruje i sve ponovo oživljava u svojoj literaturi, stvara i nudi nama” kazao je profesor Delić, pričajući kako je stasavao Branko Ćopić, koji je s četiri godine ostao bez oca, siroče, što je zauvek obeležilo njegov život i stvaralaštvo.

Ćopićeva književnost bila je svojevrsna odbrana od smrti i straha.

“Branko Ćopić je pisac koji neprestano razgovara s mrtvima. On je bio prepun strahova iz detinjstva i rata. To pripovedanje je odbrana od smrti, straha, crnih konja i konjanika, onih koji će doći po njega. I zato verujem da je skočio s mosta, jer je očito bio pritisnut svojom morom. Osećao je stravičan dolazak apokalipse, užasne rasplete koji mu nisu bili daleko od očiju, što nije mogao da podnese” smatra prof. dr Jovan Delić.

Govoreći o obeležavanju 100. godišnjice rođenja Branka Ćopića, poručio je da treba da negujemo “to što se zove naš kulturni prostor i svest o ljudima koji su taj kulturni prostor stvorili i na kojima se on drži”.

Ovo književno veče u Borovu proteklo je u znaku još jednog odlaska. Članovi borovske Prosvjete oprostili su se minutom ćutanja od nedavno preminule, dugogodišnje članice Predsedništva pododbora Vukosave Šarac.

D.Zečević

%d blogeri kao ovaj: