BOŽIDAR PETRANOVIĆ – pravnik, istoričar, izdavač, pisac

Na današnji dan 18. februara 1809. godine u Šibeniku se u imućnoj trgovačkoj porodici rodio Božidar (Teodor) Petranović. Božidaru je Teodor kršteno ime. Brat mu je bio arhimandrit i kasniji vladika Gerasim. U rodnom gradu Božidar je završio osnovnu školu, a u Sremskim Karlovcima pravoslavnu gimnaziju u koju ga je upisao njegov otac Marko, ugledni šibenski žitarski trgovac. Filozofiju studira u Gracu, a pravne nauke u Beču i Padovi, gdje i doktorira 1833. godine. Božidar u Gracu intenzivno druguje sa Ljudevitom Gajem, Dimitrijem Demetrom, Mojsijem Baltićem i potonjim mariborskim biskupom Antonom Slomšekom u krugu u kojem sazrijevaju preporodne i prosvjetiteljske ideje budućeg ilirskog pokreta.

Po okončanju studija Božidar Petranović se vraća u Šibenik gdje 1835. postaje sekretar vladici Pantelejmonu Živkoviću. A već iduće godine ženi se Jovankom Vujatović sa kojom nije imao djece. Petranović je cijeli svoj život i rad posvetio uzdizanju narodne svijesti, narodne kulture i bio zagovornik sloge Srba i Hrvata. Godine 1835. u Zadru tako, bez obzira na intenzivirane procese unijaćenja i time izazvane društvene potrese, pokreće „Ljubitelj prosveštenija“ kasnije preimenovan u “Srpski dalmatinski almanah” u kome potiče zajedništvo Srba i Hrvata. Taj časopis uređuje do 1841. godine kada odlazi za administrativnog službenika na Vis, a uredništvo preuzima dubrovački prota Đorđe Nikolajević, potonji mitropolit sarajevski. Bio je to prvi časopis na slavenskom jugu štampan narodnim jezikom i ćiriličkim pismom.

Revolucionarne 1848. Petranović se nalazi na službi u Obrovcu kada je zbog svog rada i zalaganja da se narodni jezik uvede u sve državne urede izabran za poslanika u Beču. Godine 1850. sačinio je prijevod austrijskog građanskog zakonika i napisao studiju O austrijskom građanskom zakoniku i o srpskom prevodu istog.

Naredne godine počinje sa izdavanjem lista Pravdonoša koji je mnogo doprinio stvaranju političke svijesti o važnosti pravnih kategorija, posebno potrebi stvaranja nacionalne pravne terminologije. Po povratku u domovinu Petranović postaje savjetnik Zemaljskog suda u Zadru, 1853. radi u Kotoru, da bi na kraju dobio posao na apelacionom sudu u Zadru.

Osim pravom Petranović se bavio istorijom, svjetskom kao i nacionalnom. U Novom Sadu je tako 1858. objavio Istoriju književnosti poglavitih na svijetu narodah od najstarijih vremena do sadašnje dobi. Osnivač je (1862) i doživotni predsjednik Matice dalmatinske, koja je izdavala popularne i poučne knjižice stvarajući tako osnove za ozbiljnije kulturno djelovanje.

Među njegova značajnija djela spadaju Bogomili. Crkva bosanska i krstjani, Zadar, 1867., čija naučna vrijednost nije i neće propasti. Pored knjiga, napisao je i nekoliko solidnih radova iz oblasti naše pravne istorije, među kojima se ističu radovi Po srbskim spomenicima i štatutima primorskih dalmatinskih gradova (Rad, JAZU 16, 1871); Običaji srpskog naroda u Bosni (Glasnik SUD 29, 1871); O pravu nasljedstva kod Srba na osnovu pravnog običaja i pisanih spomenika (Rad JAZU 23, 1873). Sakupljao je i narodne pjesme Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine (Beograd, 1876). Surađivao je i u Danci Ilirskoj, Srpskoj novini, Srpskim narodnim novinama, Ogledalu srpskom i Zori Dalmatinskoj. Bio je, svakako jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena, zbog čega je postao član Srpskog učenog društva u Beogradu i prvi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Božidar Petranović se upokojio u Veneciji 12. septembra 1874. godine, ali su njegovi zemni ostaci preneseni i sahranjeni u Šibeniku. Naime, 1891. godine posebni Odbor u Zadru pokrenuo je akciju, da mu se kosti prenesu iz “Mletaka” i sahrane na zadarskom pravoslavnom groblju. Iste godine mu je prilozima građana postavljen i dostojan mermerni spomenik nad grobom. Epitaf je slovio: Srpskom naučenjaku, žarkom rodoljubu Dru Božidaru Petranoviću – Narod podiže MDCCCLXXIV.

Foto naslovna:
Božidar Petranović, izvor: Preuzeta iz Srbsko – Dalmatinskog magazina, 2006., svezak I
%d blogeri kao ovaj: