Menu
Categories
DRUGI CIKLUS RADIONICA U OKVIRU PROJEKTA ” ŽENE SA ISTOKA”
11/02/2022 AKTUALNA VIJEST

U mesecu februaru započeo je drugi ciklus radionica na temu ” Na kafi sa Milicom Stojadinović Srpkinjom”. Voditeljica radionice je Milica Šarčević. U borovskoj Prosveti radionica je održana 8.2. 2022. Svoju imenjakinju voditeljica radionice predstavila je u prvom licu pričajući priču o životu, ljubavi, poeziji, Vuku Karadžiću, Njegošu i nesretnom kraju života.

Tom prilikom prisutne dam esu saznale da je  «Vrdnička vila» Milica Stojadinović Srpkinja jedna je od prvih naših pesnikinja. Na literarnom polju bila je brzo prihvaćena, pesme su joj donele slavu, ali je još većom brzinom zaboravljena.Još od samog početka, njene pesme imaju karakteristike nacionalnog osećanja, pa si je sama, uz svoje ime i prezime, dodala pseudonim Srpkinja. I Vuk Stefanović Karadžić  čija je ćerka Mina bila bliska sa Milicom, osvrnuo na njeno književno umeće nazivajući ju „moja šćer iz Fruške“, misleći na Fruški Goru. O njenom umeću govori i Njegoš kojeg je očarala svojim znanjem o književnosti pišući: „Ja pojeta, ona pojeta, da nijesam vladika, eto kneginje Crnoj Gori“. Milica je takođe bila bliska i sa knezom Obrenovićem koji joj je bio odan prijatelj i zaštitnik, a mnogi pesnici tog doba su joj posvećivali pesme.Osim nadarenosti za pesništvo, Milica je bila i prva žena reporter koja je 1862. godine izveštavala o bombardovanju Beograda, a od ukupne bibliografije, Milica broji sledeće publikacije: „Pesme Milice Stojadinović“,  U Fruškoj gori 1854. svezak 2. i 3., „U Fruškoj gori 1854.“, „Pesme“ i „Pesme, knjiga 2“

Poslednje godine života provela je u Beogradu. Nije se nikad udala i nije imala dece. Umrla je 25. jula 1878. godine u bedi i siromaštvu, zaboravljena od nekadašnjih poklonika i naroda. 

Nakon priče o Milici Stojadinović, prisutene dame su postavljale pitanja, iznosile svoje utiske i informacije o pesnikinji.

Uz kafu, ugodnu atmosferu, prigodno uređen prostor, ovo je veče je ostavilo snažan utisak na sve prisutne dame.                      Radmila Latas.

MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINJA

PEVAM PESMU

na koju me ovo tamno oblačito veče pobuđuje:

Zvezde se kriju
Nebo je mutno,
Oblaci s’ viju
Po nebu žurno.

Oblaci strašni,
Ah, kuda, kuda?
Nemojte nebo
Natkriti svuda!

U jednom kraju
Beloga sveta
S nadeždom blista
Sad jedna zvezda.

O, dalje, dalje
Od zvezde one,
Da ni oblačak
Na nju ne klone.

Da njeni zraci
U noći ovoj
Prosiplju nadu
Majci tužećoj.

Koja j’ to majka
Svi je mi znamo,
Jer njenu tugu
Davno slušamo.

14. avgusta 1854.

Comments are closed
*