Menu
Categories
ĐURO KUREPA – matematičar, naučnik svjetskoga glasa
16/08/2021 AKTUALNA VIJEST

Na današnji dan 1907. godine u Majskim Poljanama kod Gline rođen je Đuro Kurepa jedan od najvećih jugoslavenskih matematičara. Svojim snažnim autoritetom i matematičkim duhom razvio je matematičke nauke, prvo u Hrvatskoj, pa u Srbiji. Uveo je nekoliko novih matematičkih disciplina, osnovao matematičku logiku, a u svom dugom radnom vijeku obrazovao trideset generacija studenata. Napisao je preko hiljadu i petsto recenzija i oko 170  naučnih radova koji su objavljeni u mnogobrojnim časopisima diljem svijeta, te 33 knjige. Profesor Kurepa nije bio samo profesionalni matematičar, već pravi naučnik, filozof i humanista.

Đuro Kurepa, genijalni matematičar bio je i pedagog, pa je napisao i više od deset hiljada stranica udžbenika. U Hrvatskoj su tako generacije učenika od osnovne škole, pa sve do fakulteta učili matematiku po njegovim uputama, objašnjenjima i zadacima. Samo je „Školska knjiga“ iz Zagreba objavila 23 naslova gdje je Kurepa autor ili koautor. Napisao je i dva opsežna sveučilišna udžbenika: „Teorija skupova“ i „Viša algebra I i II“ koji su i danas najbolji udžbenici iz tih oblasti. Njegovo je ime poznato u svjetskoj matematici, a njegove spoznaje se nalaze u gotovo svakoj knjizi iz teorije skupova. U stručnu terminologiju ušli su tako: Kurepini prostori, Kurepina funkcija, Kurepina hipoteza i Kurepino stablo. Osim toga, u matematiku je uveo i nove pojmove: Antilanac, celularnost i stolarnost. Kurepa je bio poznat i po tečnom govorenju nekoliko jezika kao što su engleski, njemački, francuski, ruski, poljski i češki.

ĐURO KUREPA – SKUPOVI, izvor: SNV

Link: https://snv.hr/znameniti-srbi/duro-kurepa-matematicar/

Đuro Kurepa je rođen 16. avgusta 1907. kao četrnaesto dijete u porodici Rade i Anđelije rođene Mraković. Prema porodičnom predanju njegovi preci po očevoj liniji doselili su se sa planine Durmitor u Crnoj Gori. Paralelno je polazio i završio Srednju poljoprivrednu školu i Realnu gimnaziju u Križevcima i već u trinaestoj godini znao rješavati kvadratne jednadžbe. Po završetku srednje škole upisao se na studij matematike i fizike Sveučilišta u Zagrebu koji je završio u rekordnom roku 1931. godine. Ondje su ga profesori, među kojima je bio i Vladimir Varićak, uvukli u nauku. Od 1931/32. radi tako kao asistent na Filozofskom fakultetu. 

Od 1932. do 1936. godine Kurepa je boravio u Parizu, gdje se na Sorboni usavršavao pod vodstvom profesora M. Frecheta i drugih francuskih matematičara. U Parizu je 1935. godine sa najvećom ocjenom obranio doktorsku disertaciju u kojoj je prvi put sustavno razvio teoriju granjanja stabala. Po povratku u Zagreb 1937. godine, radio je kraće vrijeme na srednjoj školi, dok nije 1938. izabran za docenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na tom fakultetu je 1946. godine, izabran i za redovnog profesora, te je u tom svojstvu djelovao do 1965. godine, kada je prešao na Prirodoslovno – matematički fakultet u Beogradu.  Tamo je, pak radio kao redovni profesor do umirovljenja 1977. godine, kada postaje profesor emeritus. Svakako, ne smijemo zaboraviti niti na Đurinog mlađeg rođaka Svetozara Kurepu, takođe matematičkog talenta koji je 1966. postao redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Beogradu, pak gostuju svjetski poznati matematičari poput Tarskog, Aleksandrova i Erdősa i održavaju se međunarodne konferencije i simpoziji, a na inicijativu profesora Dajovića, Đurinog prijatelja, osniva se i Matematička gimnazija. U društvu se tada prepoznaje da diplomirani matematičari nisu samo profesori u srednjim školama ili naučnici jedne teške i zatvorene nauke, već i stručnjaci koji mogu unaprijediti industriju i druga područja od općeg interesa. Za Đuru Kurepu, koji je u Beograd došao u poznijim godinama,  možemo slobodno reći da je kao snažan autoritet prožet matematičkim duhom i kao vrstan poznavalac suvremenih matematčkih disciplina unaprijedio i razvio matematičke nauke u Srbiji. Na primjer, 1968. godine održan je prvi od pet međunarodnih simpozija „Topologija i njene primjene“ u čijem su radu sudjelovali vodeći topolozi, ponajviše iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Članovi Katedre bili su organizatori simpozija zajedno sa topolozima iz ostalih ex jugoslavenskih republika. Kurepa je bio glavni organizator i predsjednik organizacijskog odbora tri puta.

Još na zagrebačkom fakultetu Kurepa je uveo nekoliko novih matematičkih disciplina i to ponajprije iz osnova matematike i teorije skupova. O tome je zagrebački matematičar Kajetan Šeper rekao: „Profesor Kurepa nije bio samo profesionalni matematičar, već pravi naučnik, filozof i humanista u pravom smislu ovih riječi. Bio je pionir i osnivač u oblasti matematičke logike i modernih matematičkih teorija u Hrvatskoj i Jugoslaviji. On je bio katalizator, inicijator i nosilac matematičkih nauka kod nas.“

Profesor Kurepa je bio posebno ponosan na susret sa Nikolom Teslom kojega je neobično poštovao. Često ga je isticao kao velikog naučnika i čovjeka, te ponavljao njegove riječi: „Jednako se ponosim srpskom nacijom i hrvatskom domovinom“. Kurepa se sastajao i sa drugim velikim naučnicima, na primjer sa Albertom Einsteinom i Kurtom Gödelom sa kojima je raspravljao o stručnim temama. No, i svaki student je bez ustručavanja mogao započeti razgovor sa profesorom Kurepom, potražiti pomoć i savjet. Njegova predavanja, koja su slušala trideset generacija studenata, bila su slikovita i zanimljiva iako je katkada znao odlutati predaleko za studentski auditorij. Kurepa školsku ploču nije brisao za vrijeme svojih predavanja, već je tražio i najmanji slobodni prostor da napiše još koju formulu. Na ispitima je bio strog, ali pravičan. Studenti su uvijek odgovarali javno i pred pločom. Ako bi student dobro odgovorio, Kurepa bi ga pohvalio i održao malo predavanje. 

Na stručnim seminarima Kurepa bi se slično ponašao. Ako predstavljeni rezultati nisu bili osobito zanimljivi, profesor bi zašutio. Nedostatak komentara ili diskusije bila su njegova najžešća kritika. Zato je predavaču uvijek bilo stalo da na kraju čuje diskusiju profesora Kurepe jer je ona bila i ocjena rezultata same teme. Studenti su profesora poštovali iako su ga se i pomalo pribojavali. A on je, pak studentske pisane radove, kao i ostale dokumente čuvao desetljećima. Prema kolegama je pokazivao poštovanje mada je uvijek bio na distanci, jer ga je uglavnom zanimala matematička strana njegovih kolega i suradnika. Od Kurepe se nije mogao čuti loš komentar o drugim osobama, ali bi zato kolegin uspjeh u nauci javno pohvalio, pamtio i predstavljao na inozemnim skupovima i seminarima tokom svojih čestih putovanja.

Kao priznanje za svoj cjelokupni rad Kurepa je dobio i nagradu AVNOJ-a 1976. godine. Bio je član JAZU-a, Akademije nauka i umjetnosti BiH i Srpske akademije nauka i umjetnosti. Takođe i predsjednik Prosvjetnog savjeta Srbije, Znanstvenog vijeća u Matematičkom institutu u Beogradu, Saveza društva matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije, Jugoslavenskog nacionalnog komiteta za matematiku, te Balkanske matematičke unije. Jedan je od osnivača Društva matematičara i fizičara Hrvatske i njegov prvi predsjednik.

Kurepa je bio urednik i mnogih časopisa među kojima su „Mathematica Balkanica“, „Nastava matematike i fizike“, „Zeitschrift für mathematische Logik und Grundlagen der Mathematik“… Na sveučilištima u Zagrebu i Beogradu, Đuro Kurepa predavao je kolegije iz raznih područja matematike (matematička analiza, algebra, algebarske strukture, diferencijalne jednadžbe, kompleksna analiza, realne funkcije, teorija skupova, topologija). Predavao je i kao gost predavač na inozemnim sveučilištima (Princeton, Colorado), a bio je sudionik i mnogih matematičkih kongresa u SAD-u, na Kubi, u Iraku, Iranu, Izraelu, Kini i Japanu. 

Đuro Kurepa najveće je rezultate u matematici postigao u istraživanju parcijalno uređenih skupova, Suslinovog problema, kardinalnih brojeva, hipotezi kontinuuma, aksiomu izbora, principa indukcije itd. Od svih njegovih istraživanja najdublji su trag ostavila ona koja se bave teorijom stabala i čuveni Suslinov problem iz 1920. godine. Kurepa je bio aktivan i u dubokoj starosti, te je gotovo svakodnevno dolazio u biblioteku Matematičkog instituta u Beogradu, uvijek noseći prastaru torbu punu papira koje je ljubomorno čuvao. I dalje je pisao naučne radove, od kojih se nekoliko pojavilo tek poslije njegove smrti. Iako su ti radovi bili retrospektivnog karaktera, imali su matematičku težinu i prepoznatljiv Kurepin duh i stil.

Profesor Kurepa je sve do smrti bio vitalan i dobroga zdravlja. Preminuo je 2. novembra 1993. godine u Beogradu. 

Naslovna fotografija: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Kurepa_georg.jpg Creative Commons Attribution-Share Alike 2.0 Germany license.

Comments are closed
*