Menu
Categories
Dvije knjige za 100 godina sarajevskog atentata
07/05/2014 Vijesti

kul

BEOGRAD – anticipirajući obilježavanje jednog stoljeća od Vidiovdanskog atentata Gavrila Principa na austrijskog prijestolonasljednika nadvojvodu Franza Ferdinanda, ” Prosveta ” je objavila dva naslova ” Sarajevo 1914 – svjedočenja ” grupe autora i ” Sarajevski Vidovdan 1914 ” Cvjetka Popovića.

Prema riječima glavnog i odgovornog urednika ” Prosvete ” Dragana Milenkovića, on je, tragajući za manje poznatim tekstovima o Sarajevskom atentatu slučajno našao u knjižničnom katalogu na malu , neuglednu knjigu ” Bosna u lancima ” Velimira Mandića iz 1919. godine.
” Pročitavši samo nekoliko prvih redova shvatio sam da sam našao pravi dragulj ” , zabilježio je Milenković u pogovoru naslovljenoim ” Dragulj u prašini “.

Ovaj tekst , naglašava Milenković, ” donosi živo svjedočenje Srbina iz Bosne o periodu pred sam atentat i neposredno poslije njega, ali i iz prve ruke opisuje strašan pogrom vršen nad Srbima u Bosni i Hercegovini 1914. godine “.

Autor teksta, nepoznatog većini povjesničara, Velimir Mandić je iz Bosanskog Grahova, rodnog mjesta Gavrila Principa. Stariji je od njega pet godina, a prije atentata na Ferdinanda uhićen je i odveden u zatvor u samom centru grada, gdje je 28. Juna 1914. čuo eksploziju i pucnje atentatora, a onda bio svjedok maltretiranja Nedeljka Čabrinovića i ulaska u zatvor vezanog i okrvavljenog Gavrila Principa.

Drugi tekst u knjizi ” Sarajevo 1914 – svjedočenja ” – ” Od Terezina do Sarajeva ” govori o prijenosu posmrtnih ostataka atentatora i zavjerenika u zajedničku grobnicu “Vidovdanski heroji ” na starom srpskom groblju na Koševu u Sarajevu 1920. godine , po završetku Velikog rata.

Autor ovog teksta je Stevan Žakula, član prve Narodne vlade 1918. obrazovane u Sarajevu da preuzme vlast u Bosni i Hercegovini od austrougarskih okupatora, koji je bio član Odbora za prijenos posmrtnih ostataka atentatora Vidovdanskih heroja. ” Njegov tekst je, tvrdi Milenković, svjedočenje o ugledu koji su Gavrilo Princip i drugovi uživali ne samo diljem nekadašnje države Jugoslavije, nego iu Češkoj, u kojoj su Princip , Čabrinović i Grabež tamnovali i umrli “.

Druga knjiga koju je objavila ” Prosveta ” je ” Sarajevski Vidovdan 1914 ” Cvjetka Popovića, jednog od šestorice naoružanih mladića koji su pored Gavrila Principa, u Sarajevu čekali austrijskog nadvojvodu.
Cvjetko Popović i Vaso Čubrilović, najmlađi od sedmorice , živi su dočekali kraj Prvog svjetskog rata a Popović je napisao ovu knjigu , koju je 1969. godine izdala ” Prosveta ” i ovo je njeno drugo izdanje. U ovoj knjizi je, pored ostalog, zapisano i svjedočenje o jedinoj ( a neuzvraćenoj ) Principovoj ljubavi – djevojci Jeleni.

U izlogu knjižare ” Geca Kon ” uz novoizašle knjige, postavljena je velika fotografija Gavrila Principa, kako bi se obilježila 96 – ta godišnjica njegove smrti u kazamatu tvrđave Terezin 28. travnja 1918.godine, nekoliko mjeseci pred propast Habsburške Monarhije, koju je uzdrmao svojim pucnjima.

Izvor: Tanjug

Comments are closed
*