Ekipa banjalučkog Nevid teatra osvaja nagrade, a kazalište bez prostora i scene

Dok Bole Kometa, lik koji je stvorila mašta Marka Dukića iz “Nevid” teatra, svojim pustolovinama osvaja publiku i žiri na festivalima, Dukić i Dejan Andrić, koji su osnivači ovog teatra, u svojim pustolovinama, već sedam godina naoružani samo entuzijazmom i talentom, bore se za opstanak ovog kazališta, bez prostora za rad i scene.

U već poznatoj priči o kulturi, koja je na margini, svojim hrabrim iskorakom u autorske projekte, umjetničkim izrazom koji ih je izdvojio na kazališnoj sceni, dokaz su da nije nemoguće biti među najboljima i u uslovima u kojima rade, nedostojnim uzvišenosti umjetnosti.

Nije, nemoguće, ali zahtijeva nadljudske napore za opstanak. Dukić, koji se prije nekoliko dana vratio iz Zagreba sa 17. međunarodnog “Naj, naj, naj” festivala s nagradom za umjetnički utisak, s naglaskom na kreativnu i inovativnu animaciju za predstavu “Pustolovine Boleta Komete”, za “Glas Srpske” je između ostaloga rekao:

 “Samo i isključivo entuzijazam nas drži da i dalje radimo. Tako mislim da je i sa ostalima, kojih, na sreću, po kulturu ovdje ima. Naravno da stanje nije dobro, jer u moru problema koje imamo u državi ljudima nije ni do čega, a samim tim ni do pozorišta. Čast izuzecima koji dobro rade, jedni od tih su svakako Gradsko pozorište “Jazavac” – priča Dukić.

“Čini mi se da smo mi u “Nevid” teatru čak u najgoroj situaciji od većine udruženja iz kulture. Radimo već sedam godina i nemamo prostor za rad ni scenu. Izađu nam u susret banjalučka pozorišta, ali to su privremene pomoći. Sve češće Dejan i ja dolazimo u situaciju da odustanemo od svega, jer se moramo oslanjati na druge i to nakon ovoliko godina definitivno splašnjava ovaj još malo ugašeni mladalački entuzijazam” – nastavlja priču Dukić.

Čekaju, jer im godinama govore da ima mjesta za njih, ali na njihovu žalost ništa se ne dešava.

Nagrade im znače, pa tako i ova posljednja jer je ovo prvi put da je na Međunarodnom “Naj, naj, naj” festivalu u takmičarskoj selekciji i kazalište iz BiH.

“Priznanje za sveukupni umjetnički utisak dodatno je draže, jer se i dotiče vizuelne strane predstave i kompletnog doživljaja, što mi na neki način potvrđuje da je sve imalo smisla od starta” – objašnjava Dukić.

Misli da su kombinacija fantastične igre Smiljane Marinković u ulozi Boleta Komete i animiranih likova najzanimljiviji dio predstave.

U posljednja dva komada “Spejs Koka” i “Pustolovine Boleta Komete” provlači se tema svemira, ali Dukić, iako fasciniran svemirom, kaže da nije bilo namjere, niti želje za svemirskim predstavama, već da su takve priče došle sasvim slučajno.

“Kod Boleta su svemirski izleti bili nešto iz djetinjstva mog što sam oduvijek želio i, naravno, kao ni većina ljudi sem odabranih, nisam ostvario. Što se tiče “Spejs Koke”, ideja kokoške iz svemira je sama po sebi bila smiješna pa sam i naziv dao tako da bude blizak našem jeziku” – dodaje ovaj umjetnik.

“Mislim da sam tek sad shvatio da sam u oba slučaja počeo sa par stihova koji su mi bili zanimljivi. Kao i u svemu kreativnom što radim, ne zna se šta je inicijalna kapisla za pisanje. Najčešće je neki smiren trenutak kada sve počinje” – smatra Dukić

Djeca slična Boletu
“Mislim da i te kako ima djece kao Bole, radoznale, iskrene, razigrane i hrabre da ostvare svoje ciljeve, da vole, paze i slušaju svoje roditelje, da budu dobri đaci i da se više kreću, a manje sjede i fiksiraju se na igrice i televiziju. Naravno, nisu sva djeca takva, jer nisu ni svi roditelji kao Boletovi. Ako svi posvete pažnju svojoj djeci, daju im ljubavi, brinu se za njihovo obrazovanje i bilo kakvu radnu disciplinu, teže će biti prilike da djeca skrenu sa pravog puta”.


Izvor: Banjaluka.com

Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: