GAJO PETROVIĆ

• Na današnji dan prije 94 godine rođen je Gajo Petrović, jedan od najznačajnijih filozofa 20. veka.

Gajo je uz četrnaest objavljenih knjiga napisao i čuveni srednjoškolski udžbenik „Logika“ i stotinjak drugih radova.Knjige su mu prevedene na engleski, nemački, španski, italijanski i albanski jezik, a članci na 16 jezika.  Mnogo je magistarskih i doktorskih disertacija posvećeno njegovom opusu, a on sam bio je rado viđen gost na evropskim i sjevernoameričkim visokim učilištima. Djela su mu čitana i citirana diljem svijeta.

Gajo Petrović rođen je u Karlovcu 1927. godine u porodici građevinskog inženjera. U Karlovac su Petrovići doselili iz zaseoka Petrovići koji sa još 24 zaseoka čini naselje Moravice u Gorskom kotaru, a u Hrvatsku su došli iz Crne Gore prije nekoliko vekova. Djetinjstvo Gaje Petrovića proteklo je skladno. Proveo ga je u Karlovcu igrajući se u velikom bakinom vrtu, volio je i duge partije šaha i išao na takmičenja u stolnom tenisu.

Godina 1941. Gaju je zatekla u gimnaziji i u to vrijeme on je čitao knjige, usavršavao strane jezike, a tokom rata je učestvovao i u pokretu otpora. „Kad sam u jesen 1945. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upoznala tog bljedolikog, riđeg, naizgled veoma mirnog i povučenog osamnaestogodišnjaka, koji je kao glavni predmet upisao francuski jezik i književnost, uz neobuzdano zanimanje za svjetsku literaturu, kao i za filozofiju, koju je takođe, paralelno upisao, mnogi nisu ni slutili kakve su se u njemu intelektualne naslage već nataložile.“ Tako piše njegova supruga Asja Petrović. I zaista, Gajo je već onda bio nadareni matematičar, i fizičar i služio se literaturom na više stranih jezika. Kada bi ga pitali otkuda mu znanje svih tih jezika, a znao je nemački, francuski, latinski i engleski, odgovarao bi kako su drugi zaslužni za njegova znanja, a ne on sam. Na primjer, engleski je naučio slušajući ilegalno radijske lekcije tog jezika na BBC-u.

U jesen 1946. sa mnogo drugih studenata Gajo je otišao na studij u tadašnji SSSR. Studirao je u Sankt Petersburgu i Moskvi, slušajući ondje čistu filozofiju, a u bibliotekama provodio čak i zimske praznike. Nakon povratka iz SSSR-a, Gajo je nastavio studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je u februaru 1950., a iste je godine u jesen izabran za asistenta na Odsjeku za filozofiju, a šest godina poslije, u januaru 1956. odbranio i doktorsku disertaciju „Filozofski pogledi G.V. Plehanova“.

U potrazi za novim stručnim vidicima izlaz traži u zapadnim stipendijama. Dobija tako stipendiju od engleskog filozofa Alfreda J. Ayera.  U Londonu upoznaje i Bertranda Russella, filozofa i nobelovca, a kao stipendista američke Fordove zaklade, Erich Fromm ga je pozvao da održi nekoliko predavanja na Sveučilištu u Ciudad de Mexico, gdje je na Medicinskom fakultetu vodio katedru iz psihoanalize.

Središnji je pojam njegovog mišljenja sloboda, a filozofsko polazište nedogmatski shvaćen marksizam. Gajo je vjerovao da je sudbina savremenog svijeta tijesno povezana sa sudbinom filozofije i da se sadašnji svijet bez adekvatnog filozofskog mišljenja ne može izvući iz ćorsokaka u koji je upao. Zato on sa nekolicinom filozofa osniva časopis Praxis, u kojem je bio jedini stalni urednik u 10 godina izlaženja, i gdje se kritički raspravlja o jugoslovenskom socijalizmu.

Paralelno sa Praxisom odvijala se i Korčulanska ljetna škola u kojoj je novoljevičarska svjetska elita jednom godišnje raspravljala o recentnim filozofskim, socijalnim i političkim pitanjima, kao što su napredak, utopija i zbilja, ali i budućnost socijalizma. Zabranjena je 1974., iste godine kada i Praxis.

Gajo je volio rad sa studentima, a biti njegov student bila je privilegija. Studenti su govorili da je bio najodmjereniji, najtiši i najsuzdržaniji od svih profesora. Bio je izrazito tolerantan. Svake je godine smišljao novi kolegij pokušavajući pružiti aktuelne teme i spoznaje do kojih bi dolazio pomnim praćenjem savremene literature i čestim stručnim susretima.

Gajo je teško obolio 1983., uzimao je hemoterapije deset godina, ali je na kraju izgubio bitku sa bolešću. Posebno je bio vezan uz svoje sinove Svetu i Bojana, obojicu matematičare, a i uz svog brata koji je živio u drugom gradu, pa su se rijetko viđali.

O ugledu kojeg je Gajo uživao svjedoče riječi nemačkog filozofa Jurgena Habermasa povodom 80. godišnjice rođenja. Habermas je zaključio: „Njegova hrvatska domovina može i treba biti ponosna na Gaju Petrovića.“

Umro je 13. juna 1993. godine.

Najznačajnija djela koja je objavio su:

„Engleska empiristička filozofija“ (1955), „Logika“ (1963), „Od Lockea do Ayera“ (1964), „Filozofija i marksizam“ (1965), „Čemu Praxis“ (1972), „Filozofija i revolucija“ (1972), „Mišljenje revolucije“ (1978), „Suvremena filozofija“ (1979), „Prologomena za kritiku Heideggera“ (1986), i „U potrazi za slobodom“ (1990).

Prosvjetina Centralna biblioteka u svome fondu od gore spomenutih knjiga Gaje Petrovića, a koje su sve spremne za posudbu ima: Logika, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,1998., U potrazi za slobodom, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1990., Suvremena filozofija, Zagreb: Školska knjiga, 1979., Filozofija i marksizam, Zagreb: Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost, 1965., Prologomena za kritiku Heideggera, Zagreb: Naprijed; Beograd: Nolit, 1986.