KATA PEJNOVIĆ – narodna heroina, borkinja za ženska ljudska prava

Na današnji dan 10. septembra 1966. godine u Zagrebu je preminula Kata Pejnović – narodna heroina. Kata je aktivno radila u partijskoj frakciji unutar društava „Seljačko kolo“ i „Seljačka sloga“ na kulturnom i političkom uzdizanju naroda. Zbog svoga nesebičnog i iskrenog zalaganja u borbi protiv ugnjetača radnog naroda i prisnog načina, kojim je prilazila ljudima, kod naroda je uživala povjerenje i ljubav.  Kata je bila među prvim organizatorima ustanka u Lici. Na Prvom zasedanju AVNOJ-a u Bihaću 1942. godine bila je jedina vijećnica AVNOJ–a. Iste godine, na Prvoj konferenciji AFŽ–a u Bosanskom Petrovcu, izabrana je za predsjednicu AFŽJugoslavije.

Kata Pejnović je rođena 1899. godine u selu Smiljanu kod Gospića u siromašnoj seljačkoj porodici sa šestero djece. U osnovnoj školi bila je odličan đak. Iako joj se nije mogla ostvariti  želja, da nakon završene osnovne škole, nastavi sa školovanjem, knjigu nikada nije napuštala. Udala se vrlo rano, a život je nije mazio. Trebalo je podići petero djece, pa je Kata često bila zaokupljena mislima o mučnom životu kako svoje porodice tako i njezinih suseljana. Zapravo, tražila je odgovore na mnoga pitanja i put u bolju budućnost. A taj put joj je pokazala Komunistička partija u čiji rad je uključena 1936. godine, kada počinje i pratiti naprednu štampu.

U ono vrijeme nije bilo lako nabaviti i dopremiti u selo takvu literaturu, pa joj je stalno prijetila opasnost od premetačina žandara i seoskih zelenaša. No, Kata je svladala sve teškoće i ne samo da je nalazila mogućnosti da čita i uči, već je i druge u selu upućivala na čitanje. Svoju je djecu odgajala u naprednom duhu, tako da su dvoje starijih bili već prije rata članovi SKOJ-a. Sama Kata aktivno je radila u partijskoj frakciji “Seljačkog kola“ i „Seljačke sloge“ na kulturnom i političkom uzdizanju naroda. Tadašnjim vlastima smetao je Katin rad, pa već od početka 1938. godine žandari često vrše  premetačinu u njezinoj kući, ali uzalud. Naime, oni nikada nisu ništa našli, niti su prilikom preslušavanja išta doznali od nje.

Kata Pejnović je, takođe i aktivno učestvovala u sakupljanju pomoći za španjolske dobrovoljce. A od 1938. godine kada je primljena u članstvo Komunističke partije Jugoslavije, živo radi ne samo na upoznavanju naroda sa politikom Partije, već i na okupljanju ljudi u borbi protiv rata. Kata se prvih dana okupacije sa ostalim drugovima povlači u ilegalnost. U velebitskim šumama oni vrše pripreme za oružanu borbu protiv okupatora. I Kata je tu među prvim organizatorima ustanka u Lici. U tim danima nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske Kata Pejnović doživljava najteži udarac: Ustaše su joj ubile muža i tri sina. Nikoli je bilo devetnaest godina, Branku trinaest, a Mili samo tri godine. Kati se tada činilo da neće uspjeti prevladati bol. No, ipak na kraju u njoj pobjeđuje svijest, da je komunist i da treba živjeti, boriti se i da je sada, više nego ikada potrebna narodu i Partiji.

Potkraj 1941. godine ona odlazi u Korenicu i Udbinu, gdje je već Narodni heroj Marko Orešković „zapalio prvi plamen“ narodnog ustanka. Kata tada uporedo sa ostalim zadacima dobiva i poseban zadatak organiziranja AFŽ-a za Liku. Ubrzo, postaje i predsjednica Inicijativnog odbora AFŽ-a za Liku u koji su ušle najistaknutije borkinje. Kata je tada organizaciji žena pružila veliku pomoć, upravo zahvaljujući svojem iskustvu i dobrim poznavanjem ličke žene. Hiljadama je žena, nepismenim, zapostavljenim i ugnjetavanim seljankama ulijevala vjeru u vlastite snage u borbi za oslobođenje i uzdizanje na položaj ravnopravnog čovjeka. Upravo zato Kata Pejnović je bila poznata i voljena u najzabitijim selima Like i nije bilo žene koja bi ostala kod kuće, kada bi čula da će Kata govoriti na sastanku. Ona je, takođe dala i golem doprinos svojim upornim radom na stvaranju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata Like, na podizanju hrvatskog naroda u borbi protiv raspirivanja šovinističkih strasti od strane okupatora.

Početkom 1942. godine Kata Pejnović dolazi u Otočac, gdje je već bio oslobođen veći broj sela i pomaže partijskoj organizaciji u radu među ženama i u mobilizaciji masa u borbi za oslobođenje. Važno je, takođe reći da u Lici tada, u martu 1942. godine izlazi prvi ženski list na oslobođenom teritoriju Hrvatske – „Žena u borbi“. Izdaje ga Okružni odbor AFŽ za Liku. U redakciji lista u početku su bile: Kata Pejnović, Jela Bićanić, dr. Slava Očko i Marija Šoljan. Baš za 8. mart 1942. godine trebao je izaći prvi broj lista. No, zadatak koga je preuzela redakcija prvog ženskog lista na oslobođenom teritoriju nije bio lagan. Naime, papira je bilo vrlo malo, a stroj za „štampanje“ lista bio je stari šapirografski aparat.

Redakcija je imala veliku želju da list izađe baš za 8. mart, ali kad je već sa mnogo truda list bio otipkan na matrice, provale Talijani u Krbavsku dolinu. Naravno, trebalo se povući i zakopati list i „štampariju“ u jednu sušu u selu Krbavici. I kad su se poslije dva dana Talijani povukli, redakcija nastavi sa radom i „odštampa“ 120 brojeva „Žene u borbi“, za više brojeva jednostavno nije bilo papira. Međutim, drugi broj lista je izašao već u 250 primjeraka i to za 1. maj 1942. godine. Tom prilikom list je bio razdijeljen ženama na svečanoj prvomajskoj proslavi u Korenici.

Takođe, ne smijemo zaboraviti da je na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću 22. novembra 1942. godine Kata Pejnović bila jedina vijećnica – jedina žena članica AVNOJ-a. U decembru iste godine, na Prvoj konferenciji AFŽ-a u Bosanskom Petrovcu, izabrana je za   predsjednicu AFŽ Jugoslavije. Bila je vijećnica na Prvom i Drugom zasjedanju ZAVNOH-a, članica Predsjedništva na Trećem zasjedanju 1944. godine, te članica Predsjedništva ZAVNOH-a. Godine 1944. Kata je bila ranjena za vrijeme bombardiranja Topuskoga.

Kata Pejnović bila  je potpredsjednica Sabora NR Hrvatske i predsjednica Odbora za molbe i žalbe Republičkog vijeća Sabora NRH. Birana je za člana CK KPH, za republičkog i saveznog poslanika. Bila je rezervni potpukovnik JNA, te među vodećim članovima brojnih društveno-političkih organizacija. Sahranjena je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Kata Pejnović nosilac je “Spomenice 1941“. Odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva I. reda, Ordenom zasluga za narod I. reda i Ordenom za hrabrost.

Za narodnog heroja proglašena je 1968. godine.

U Prosvjetinoj Centralnoj biblioteci – Središnjoj knjižnici Srba u RH, spremne za posudbu u čitaonici su  knjige: Žene Hrvatske u NOB-u (1-3.), 1. knj. Šoljan Marija (ur.), Zagreb: Izdanje Glavnog odbora Saveza ženskih društava Hrvatske, 1955.