MILA DIMITRIJEVIĆ – Kragujevčanka koja je postala legendom zagrebačkog glumišta

Na današnji dan tačno prije pedeset godina u Zagrebu je u 95. godini preminula glumica Mila Dimitrijević, djevojačkog prezimena Jovanović. Potiče iz glumačke porodice, a stasala je u putujućim družinama Mihajla Pešića, Petra Ćirića i Đure Protića u kojima je nastupala od 1891. godine. Iz putujućih družina 1894. godine dolazi u zagrebački HNK gdje je provela svoju glumačku karijeru i razvila se u umjetnicu izrazito realističkog stila, glumeći u nekoliko stotina uloga, dramskih i komičnih, te postala legendom hrvatskog kazališta. Prekid je imala samo poslije Prvog svjetskog rata kada je jednu sezonu provela u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Mila Dimitrijević rođena je 1877. godine u Kragujevcu. Kazalište je zavoljela od ranog djetinjstva i zahvaljujući Milevi Marković, jednoj od naših najstarijih putujućih glumica, sa jedva trinaest godina pridružila se Družini Mihajla Pešića i prvi put zaigrala, tokom gostovanja u Jagodini. Od 1891. do 1892. Mila je bila članica trupe Petra Ćirića, a od 1892. do 1894. putujućeg pozorišta Đure S. Protića. Za vrijeme gostovanja u Karlovcu uočili su je tada Adam Madrović, glumac i režiser, Ivana Sajević, glumica te Miša Dimitrijević, glumac i potonji suprug i odmah joj ponudili angažman u zagrebačkom HNK (Hrvatskom narodnom kazalištu). Na zagrebačkoj sceni prvi put je nastupila 1. septembra 1894. godine kao Prudans u Dami s Kamelijama A. Dime i na njoj ostala gotovo sedam decenija, sem neposredno poslije Prvog svjetskog rata od 5. septembra 1919. do početka 1920. kada je bila  članica Narodnog pozorišta u Beogradu.

Milina najuspjelija ostvarenja u međuratnom razdoblju su bila u Nušićevim djelima: Živka (Gđa. Ministarka, igrala je od 1929. do 1955.) i Simka (Ožalošćena porodica). Nušić je, na primjer za njenu Živku 1929. godine poslije zagrebačke premijere rekao: „Naša beogradska ministarka u toj ulozi glumi, dok Mila Dimitrijević živi.“ Premijerom komedije Mamuret Žana Sarmana, u januaru 1955. godine tumačeći ulogu Katarine Mamuret, proslavila je šesdesetu godišnjicu umjetničkog rada. Iako je Mila Dimitrijević u penziju otišla 31. avgusta 1958. godine, nastavila je povremeno da igra. No, ulogom Mande u Mećavi Pere Budaka, 10. marta 1965. godine Mila se na kraju, ipak oprostila od scene. A svoju porodičnu kuću zaveštala je Udruženju hrvatskih glumaca.

Kao što smo rekli na početku, Mila Dimitrijević je uz male prekide stalno bila angažirana u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, a od svojih prvih uloga pa sve do kraja njegovala je realistički stil interpretacije likova bez obzira na njihovu raznovrsnost, vrstu dramske literature ili zemlju nastanka. I to je radila podjednko efektno u domaćem i inostranom repertoaru. Odlikovala ju je prirodnost, spontanost, iskrenost i neposrednost uz izvanrednu dikciju i melidioznost fraze. Sve je to doprinijelo da njena umjetnička ličnost postane i ostane obrazac i pojam u istoriji, prije svega zagrebačkog dramskog glumišta. Inače, suprug joj je bio istaknuti glumac i režiser Miloš Miša Dimitrijević, a sestra Persida udata Đermanović i brat Ilija Ika Jovanović, takođe glumci.

Karijeru je Mila započela u salonsko-konverzacijskom repertoaru: Jolanta (F. Molnár, Đavao), Mitzi (A. Schnitzler, Ljubakanje), a proslavila se ulogama iz ruskog repertoara: Liza (L. N. Tolstoj, Živi leš), Nastja (M. Gorki, Na dnu), Katjuša (Tolstoj, Uskrsnuće) te interpretacijama žena iz naroda u djelima hrvatskih i srpskih autora: Ruška i Mara (P. Petrović-Pecija, Pljusak), Živka (B. Nušić, Gospođa ministarka), Manda (P. Budak, Mećava). Njene interpretacije ruskog realističkog repertoara, Katjuše u djelu L. N. Tolstoja Uskrsnuće, Anisije i Lize u Tolstojevim dramama Moć tame i Živi leš i Nastje u drami Na dnu Maksima Gorkog, svakako znače važne datume u istoriji zagrebačkog glumišta. Mila Dimitrijević nastupala je na radiju, glumila u prvoj zagrebačkoj TV drami, okušala se i na filmu.

Dobitnica je Nazorove nagrade za životno djelo (1965). A utemeljena je i nagrada koja nosi njeno ime (1992).

Foto naslovna:
Mila Dimitrijević, izvor: Preuzeto iz knjige Dejan Medaković: Srbi u Zagrebu, Novi Sad: Prometej, 2004.
%d blogeri kao ovaj: