Menu
Categories
MIRA STUPICA – glumica 20. veka
19/08/2022 AKTUALNA VIJEST

 „Zahvalna sam svima koji su kroz moj život prošli i ostavili svoj trag…Upoznala sam sve što ljudsko srce treba da zna: poraze i uspehe, stid i bol, ljubav i gubitke, zablude i osvešćenja i, baš zbog toga, verujem da je vredno živeti, hteti i smeti, ne strahujući od onog što čeka…“, napisala je Mira Stupica na kraju svoje knjige „Šaka soli“.

Miroslava Mira Stupica preminula je na današnji dan 2016. godine u  93. godini života u Beogradu. Bila je srpska pozorišna, filmska i televizijska glumica. Jedna je od najvećih, najboljih i najpoznatijih glumica u istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije. Glumačka karijera joj je trajala više od šesdeset godina, a glumila je u preko stotinu televizijskih serija, filmova i predstava, i u više od dvesto pozorišnih predstava. Bila je dobitnica više glumačkih nagrada i priznanja. Osvojila je tako dve nagrade na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, tri Zlatna laureata u Sarajevu, a bila je nagrađena i sa najvišim pozorišnim priznanjima i nagradama kao što su Dobričin prsten 1981. godine, nagradom Joakim Vujić, 1985., nagradom za najbolju glumicu. Dobitnica je i Zlatne arene u Puli 1966. godine, kao i nagrade Žanka Stokić, za životno delo i doprinos glumi.

Pozornica je bila njen život, a gluma jedina životna suština. U Parizu na Festivalu nacija, u teatru „Sara Bernar“ sa predstavama „Dundo Maroje“ i „Jegor Buličov“ doživela je počast kojom malo ko može da se pohvali. Uz kompliment prvog čoveka Pariza, koji je došao lično da je pozdravi, zamoljena je da pređe u garderobu „besmrtne i božanske“ Sare Bernar. „Ova čast se ukazuje samo najvećim pozorišnim umetnicima, kojima pripadate i vi, gospođo Stupica“, rekao je. „Bila sam ganuta. Pomilovala sam stolicu, razgledala šminku, svilenu sobnu haljinu, tepih kojim je Sara Bernar hodala“, zapisala je glumica u svojoj ispovesti.

Mira Stupica bila je prava pravcata glumačka diva, prva dama bivše države, igrala je i uživala u igri. Bila je krčmarica, sluškinja, seljanka, kurtizana, vragolanka…lakomislena i mudra. Bila je zavodnica, pobednica, a samo na sceni ostavljena. Ulazila je u živote svojih likova kao u prazne sobe i u njih unosila sebe, svoj dar i svoj žar. Na profesionalnu pozorišnu scenu stupila je pri kraju 1940., na Kolarčevom narodnom univerzitetu.

Inače, najveća diva našeg glumišta rođena je 17. avgusta 1923. godine u Gnjilanu, samom srcu Kosovskog Pomoravlja. Njeni roditelji, Radomir Todorović iz Orašca i Danica rođena Stanišić iz Livna, a školovana u Zadru, u to vreme su kao profesori gimnazije službovali u Gnjilanu.  Osim Mire imali su još dva sina koji su umrli kao deca i još najmlađeg, kasnije poznatog glumca  Boru Todorovića. A Mira je, već kao učenica beogradske Trgovačke akademije (koja ju nije interesovala) glumila u školskim predstavama i postepeno je shvatila da je gluma ono što će da bude njena životna profesija.

Najvažnija uloga u njenoj karijeri je dolazak u Jugoslovensko dramsko pozorište na poziv i ideju Bojana Stupice koji ima presudan uticaj na sazrevanje njenog glumačkog talenta. Mira je u ovom pozorištu ostvarila antologijske uloge u delima Šoa, Brehta, Držića, Marinkovića, Pirandela. Nezaboravni su njeni nastupi u ulozi Gospođe ministarke, Branislava Nušića, a igrala je i brojne glavne uloge u nacionalnom teatru u Beogradu. Takođe, je nisu ni mimoišli ni glavni likovi u filmovima i televizijskim serijama. Tako je već 1951. godine ostvarila zapaženu ulogu u filmu „Bakonja fra Brne“, a zatim su sledili „Stojan Mutikaša“, „Dan četrnaesti“, „Krvava bajka“, „Doručak sa đavolom“… A, sem upečatljivih likova u TV dramama, publika ju je zapamtila kao Kiku Babić u nezaboravnoj TV seriji „TV bukvar“, Aleksandra Petrovića.

Godine 1955. zajedno sa Bojanom Stupicom odlazi u Zagreb, gde glumi u Hrvatskom narodnom kazalištu do 1957. godine.  Kao članica HNK premijerno je igrala sestru Magdalenu/Gloriju u Gloriji Ranka Marinkovića. Igrala je, takođe i Ivanu (Jovanku) u Shawovoj Saint Joan i Grušu Vahandzu u Brechtovoj Der kaukasische Kreidekreis (Kavkavski krug kredom). Zatim se vraća u Beograd gde nastavlja da glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu kao i u Beogradskom dramskom pozorištu.

Gluma je Miru Stupicu vodila u društvo najvećih umova 20. veka, a ona je zahvatala život punim šakama. Sve je to ispisala u knjizi sećanja „Šaka soli“, a koja je objavljena upravo u vreme kad su u velikoj anketi, 2001. godine, Miri Stupici kolege glumci dodelili zvanje „Glumica 20. veka“.

A Bojan Stupica, graditelj tri pozorišta, reditelj antologijskih predstava, čovek koji je otkrio mnoge talente, bio je njena životna ljubav i velika podrška. On je za nju bio jedini, najveći, najdublji, najinteresantniji muškarac ženskih snova. Lep, jak, višestruko talentovan, pametan. „… Istoriju našeg teatra trebalo bi podeliti na pre i posle Bojana. Iz temelja je promenio način glume, estetski izraz. Bio je i ostao moj život. Dok sam živa, biće uz mene…“

Njen Bojan je napustio životnu scenu, preselio se u nebeski atelje, a Mira, lepa, izazovna, zapela je za oko Cvijetinu Mijatoviću, predsedniku ex SFRJ. O tome kako se udala za Cvijetina, malo je govorila. Ali jeste priznala da se u toj ulozi nije baš najbolje snašla. Govorila je tako da je Cvijetin bio gospodin čovek, jedno divno biće, da je voleo Bojana, bili su prijatelji. „Kad je Cvijetinu žena umrla, mi smo bili prijatelji koji su se sastavili u istoj boli. Oboje smo bili u istom psihološkom stanju zbog gubitka voljenog bića.“

Mira Stupica iako više nije sa nama, prošla je kroz naše živote i ostavila neizbrisivi trag i udarila pečat živog trajanja. Ona traje u nama, traje na sceni, traje do nezaborava.

Izvor: Delovi teksta preuzeti su iz knjige Tatjana Loš, Milena Marković; One su promenile Srbiju: izuzetne Srpkinje, Beograd: Kompanija „Novosti“, 2018. i Mira Stupica: Šaka soli, Beograd: Vukotić media, 2016.

U Prosvjetinoj Centralnoj biblioteci – Središnjoj knjižnici Srba u RH spremne za posudbu su knjige: Mira Stupica: Šaka soli, Beograd: Vukotić media, 2016. i Milutin Čolić: Filmski portreti, Beograd: Prosveta, 2007.

Comments are closed
*