Miroslavljevo jevanđelje – najveće blago Srbije

Miroslavljevo jevanđelje, knjiga na kojoj će danas, 31. maja 2017. godine uz Ustav Srbije, zakletvu položiti izabrani predsjednik Aleksandar Vučić, najznačajniji je ćirilični spomenik srpske i južnoslavenske odnosno srpsko-slavenske pismenosti iz 12. vijeka.
Foto: Wikimedia commons

Unesco ga je 2005. godine uvrstio u svoju biblioteku “„Pamćenje sveta”“ čime je postao dio 120 najvrednijih dobara koje je stvorila ljudska civilizacija.

Rukopis se do 1896. godine nalazio u Hilandaru, kada je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću prilikom njegova posjeta Atosu. Danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu, a jedan list Miroslavljevog jevnađelja je i u narodnoj biblioteci u Sankt Peterburgu.

U Miroslavljevom jevanđelju su, inače, uporedo zastupljena dva pravopisa: zetsko-humski i raški. Nastalo je po narudžbini zahumskog kneza Miroslava, brata raškog velikog župana Stefana Nemanje, najverovatnije u Kotoru, oko 1185. godine, a za potrebe crkve Svetog Petra i Pavla u Bijelom Polju na Limu i same zadužbine kneza Miroslava, koja je docnije postala episkopsko sedište Humske eparhije Srpske pravoslavne crkve.

Inače, ne zna se pouzdano koji je bio motiv kneza Miroslava da naruči izradu Jevanđelja, koje je kasnije po svom naručiocu i dobilo ime – Miroslavljevo jevanđelje. Godine 1998. izvršena je konzervacija originala i restauriran povez knjige.

Duga je historija Miroslavljevog jevanđelja, a novija bilježi da je između dva svjetska rata ostalo u posjedu porodice Karađorđević, uprkos odluci Ministarstva prosvjete iz 1903. godine da se ono preda na čuvanje Narodnoj biblioteci Srbije. Knez Pavle, koji se u to vrijeme starao o Miroslavljevom jevanđelju, poklonio ga je 1935. godine sopstvenom muzeju.

Država Srbija osnovala je 1991. godine Fond za konzervaciju i fototipsko izdanje Miroslavljevog jevanđelja, koje je postalo stalna stavka u državnom budžetu. Uprkos tome, svi izdavači koji su željeli da naprave fototipsko izdanje bili su u tome sprečavani. Udruženi izdavači, Autorsko-izdavačka zadruga „Dosije“ i Službeni list SRJ, 1993. godine počeli su samoinicijativno, bez korištenja budžetskih sredstava, s prikupljanjem materijala za fototipsko izdanje Miroslavljevog jevanđelja.

Ono je štampano u Johannesburgu, u Južnoafričkoj Republici, 1998. godine i predstavlja vjernu, savršenu kopiju originala, kako po sadržaju tako i po vanjskom izgledu. Štampano je u 300 primjeraka, od kojih se neki nalaze u specijalnim kolekcijama najvećih svjetskih biblioteka kao što su: Kongresna biblioteka u Washingtonu, Britanska nacionalna biblioteka, biblioteke Univerziteta Harvard, Princeton, Yale…


Izvor: B92

%d blogeri kao ovaj: