NIKOLA TESLA – nenadmašeni genij iz Like

Prije tačno 165 godina na današnji dan rođen je Nikola Tesla, pionir nauke o elektricitetu i čovjek koji je svojim veličanstvenim djelom zadužio cijeli svijet. Rođen je u Lici, ali je gotovo cijeli život radio u SAD-u, gdje je i ostvario sve izume. Tesla je po svojoj dubokoj vokaciji bio filozof, a možda i teolog prirode. No, plodove koje je on podario čovječanstvu, a u koje spadaju: Indukcijski motor, višefazni sistem izmjeničnih struja, radio, daljinsko upravljanje, rendgenske zrake koje je proizveo prije samog Röntgena, radarska tehnika koju je utemeljio…samo su dio grandioznog opusa koji je postao važan i nezamjenjljiv dio materijalne kulture savremenog društva.

Nikola, četvrto od petero djece Đuke i Milutina Tesle, rođen je tačno u ponoć između 10. i 11. jula 1856. godine u omanjoj kući u ličkom selu Smiljan, tik uz samu pravoslavnu crkvu u kojoj je služio Milutin kao sveštenik. Dijete je dobilo ime po jednom i drugom djedi, Nikola, a u knjigama je zapisano crkvenoslavenski – Nikolaj. Dali su mu odmah i ime od milja – Niko. Sudeći po hitnji kojom je već sutradan Nikola kršten u susjednoj crkvi Sv. Petra i Pavla, roditelji su bili u strahu da će slabašno dijete umrijeti.

 

Porijeklo

Inače, selo Smiljan koje danas pripada Hrvatskoj u vrijeme kada se rodio Nikola Tesla, taj dio Hrvatske je bio vojno-pogranično područje Austrijskog carstva i ponekad je nazivan Vojna krajina. Smiljan je dobio ime po istoimenoj tvrđavi, čije se ruševine vide na brdu Vekovac, a tvrđava po mirišljavom cvijeću smilju. Prezime Tesla ima dva značenja. Ovaj naziv se tako obično odnosi na alatku, malu sjekiru sa oštricom pod pravim uglom u odnosu na dršku. Međutim, on može biti korišćen i da opiše osobu koja ima isturene prednje zube, slične tesli, što je imao jedan od Draganića, Teslinih predaka, pa je dobio taj nadimak. Vremenom je nadimak prerastao u prezime. Draganići su doselili u Liku u 17. vijeku iz sela Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, a tamo su došli iz Dalmacije. Nikolin otac Milutin Tesla, rodio se u selu Raduč koje se nalazi između Gospića i Gračaca. Neposredno nakon uspješnog završetka bogoslovije u Plaškom, oženio se kćerkom gračačkog sveštenika Nikole Mandića, Georginom, ili kako su je zvali – Đuka.

Baš, kao i većina žena tog vremena, Đuka je bila nepismena i nikad se nije fotografirala. A njezina majka Sofija, baka Nikole Tesle, potječe iz poznate ličke porodice Budisavljević. No, Đuka je isto kao i njezin suprug Milutin, imala neobično pamćenje. Tako je napamet znala cijele narodne pjesme i dijelove iz „Gorskog vijenca“. Bila je izvanredno vrijedna i radna žena i sve je radila sa takvim zadovoljstvom da se to zadovoljstvo na kraju prenosilo i na sve ostale. Prota Tesla je isto bio prirodno nadaren i inteligentan, a imao je i dobro obrazovanje. Pored srpskog i crkveno-slavenskog, govorio je i pisao njemački i talijanski. Njegova biblioteka je bila čuvena i to ne samo po domaćim, već i po stranim djelima. U šali je govorio da može rekonstruirati neke klasike ako se njihova djela izgube. Bio je pravdoljubiv čovjek i nije podnosio laž. Kad se Nikola rodio, Milutin je bio upravitelj parohije u Smiljanu, a godinu dana poslije imenovan je stalnim parohom. Svome sinu je dao poseban odgoj. Zahtijevao je tako od njega da pogađa tuđe misli, računa napamet i otkriva nelogičnosti.

Djetinjstvo u Smiljanu

Prvih devet godina života Nikola je proveo u Smiljanu. Njegovo djetinjstvo protjecalo je u igri, promatranju i nestašlucima. Moglo bi se nazvati sretnim da nije bilo jednog tragičnog događaja koji je porodici teško pao. Naime, paroh Milutin je za zasluge učinjene muslimanima u smiljanskom kraju, dobio punokrvnog arapskog konja, koga su svi zavoljeli. Proti je konj puno značio, posebno u dugim putovanjima, jer je bio brz i izdržljiv, a jednom prilikom mu je spasio i život kad se našao okružen vukovima. Dane, koji je tada imao trinaest godina, posebno je bio vezan za plemenitu životinju, te ga je njegovao, timario i često jahao. Nikola je imao samo tri godine kad je prisustvovao nesretnom Daninom padu sa konja i ta mu se scena zauvijek urezala u pamćenje. Na žalost, Danine ozljede bile su smrtonosne. Starijeg sina Đuka i Milutin nisu nikad preboljeli. Moguće je da bi i on, baš kao i mlađi mu brat Nikola, zadužio čovječanstvo izumima samo da je poživio. Nikola je tako odrastao pod pritiskom da je imao brata koga nikad neće moći da dostigne.

Naime, Dane je bio obdaren rijetkim i neobičnim sposobnostima, njegov um je stvarao halucinoze. Njih za razliku od halucinacija projicira zdrav mozak. Ta je pojava mučila i Nikolu tokom većeg dijela života, a pojavila se još u djetinjstvu. Mogao je tako uređaje koje je htio izgraditi vizualizirati do najsitnijih detalja, ispraviti pogreške u konstrukciji već u umu, pa mu modeli i nacrti uopće nisu bili potrebni.

Tesla je na početku školovanja bio odličan đak, a poslije osrednji đak, vjerojatno zato jer je često poboljevao. Volio je hraniti ptice, izvodio je pokuse sa elektricitetom, konstruirao bezlopatične vodene turbine, popravio vatrogasnu štrcaljku, maštao o konstrukciji stroja koji će raditi bez prestanka, takođe i o mehaničkim letjelicama i predočavao sebi izmišljene svjetove u kojima bi susretao ljude i sklapao prijateljstva. Tako je negdje naišao na opis slapova Niagare, zamislio je golemi kotač koji se pokreće zahvaljujući padu vodenih slapova. Tada je svom ujaku rekao da će jednoga dana tamo otići i ostvariti svoju zamisao. Trideset godina kasnije to je zaista i učinio.

Prve nauke – Gospić, Karlovac

Kad mu je otac premješten za paroha u Gospić, Tesla je osnovno školsko obrazovanje nastavio u gospićkoj glavnoj školi koju je sa odličnim uspjehom završio 1866. godine. Nikola, zatim od 1870. godine boravi u Rakovcu kod Karlovca, kao učenik Više realne škole. U njoj su se đaci pripremali za studij tehnike. Po navodima iz Nikoline autobiografije, upravo ovdje je počeo da sazrijeva njegov interes za elektricitet. Značajnu ulogu u tome imao je profesor fizike Martin Sekulić čijih se predavanja i eksperimenata Nikola rado sjećao. Tesla je maturirao 1873. godine sa vrlo dobrim uspjehom jer je iz nacrtne geometrije ocijenjen samo sa dovoljnim. Poslije mature vratio se u Gospić. Tada ozbiljno oboljevši, proveo je u postelji devet mjeseci. U tom periodu Nikola je vjerojatno bolovao i zbog nesporazuma sa ocem Milutinom koji je bio naumio da sina pošalje na bogosloviju.

Studijski uzleti – Graz, Prag

No, razoružan sinovljevom bolešću, a možda i snažnom voljom mladića koji se u srcu bio opredijelio za tehniku, stari Tesla je na kraju, ipak popustio. I u jesen 1875. godine mladi Tesla se upisao na politehniku u Grazu.

Nikola je bio marljiv đak koji se sa velikim entuzijazmom bacao na studiranje i višesatni rad u laboratorijima fakulteta. Prve godine je tako učio bez odmora od tri sata izjutra do jedanaest sati na noć. I tako iz dana u dan i nedjeljom i praznikom. Međutim, zdravstvene teškoće i materijalni problemi koji su nastupili nakon očeve smrti, prisilili su Teslu da se jedno vrijeme zaposli u Mariboru. Studije je nastavio u Pragu 1879., ali ih definitivno napušta i zapošljava se 1881. godine u jednom telefonskom poduzeću u Budimpešti. Ondje je Nikola već 1882. došao do zamisli kako da stvori pokretno magnetsko polje i kako da ga primjeni u indukcijskom motoru.

Osnovni pronalasci

Potom odlazi u Pariz i Strasbourg gdje radeći na usavršavanju električnih strojeva jednosmjerne struje stječe izvjesnu praksu, tako da je mogao poduzeti konstruiranje prototipa svojeg indukcijskog motora. Najzad odlazi u New York i radi kod Edisona, tada već znamenitog pronalazača. Nedugo zatim dolazi do razilaženja između Edisona i Tesle zbog razlike u gledanjima na razvoj elektrotehnike i posebno na ulogu izmjenične struje u njoj. Tesla 1885. godine osniva Teslino društvo za lučno osvjetljenje, a zatim 1887. Teslinu elektrotehničku kompaniju. Godine 1887. prijavljuje svoje najznačajnije patente koji predstavljaju fundamentalne pronalaske polifaznog sistema prijenosa električne energije, indukcijskog motora i odgovarajućih transformatora i generatora. Sve te patente otkupljuje Westinghouse na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. godine. Ubrzo dolazi i do prve velike primjene Teslinog sistema: 1896. godine ovaj je sistem, putem svjetskog natječaja, izabran za korištenje snage Nijagarinih slapova.

Slika iz Colorado Springsa gdje Tesla sjedi u svom laboratoriju iza Teslinog transformatora koji stvara milijune volti napona.
Izvor: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Nikola_Tesla,_with_his_equipment_Wellcome_M0014782.jpg This work is in the public domain in the United States because it was published(or registered with the U.S. Copyright Office) before January 1, 1926.

 

U posljednjem desetljeću 19. vijeka Teslina istraživanja dovode do novih otkrića na polju struja visoke frekvencije i visokih napona. Tesla najprije konstruira visokofrekventne alternatore, koji dugi niz godina predstavljaju temelj emisionih radio-stanica, a onda prelazi na proizvođenje neprigušenih elektromagnetskih valova. Još 1897. godine u svojem stalnom laboratoriju u New Yorku otkrio je i patentirao za radio-veze fundamentalni princip rezonancije po dva električna kola na emisionom i na prijemnom planu. Tesla je u Colorado Springsu, gdje je boravio 1899. godine, otkrio i po njemu kasnije prozvan transformator, i pomoću njega stvarao snažna električna pražnjenja u obliku munja, realizirao električno osvjetljenje bez žica i otkrio mnoge druge fizičke i fiziološke osobine struja visoke frekvencije. Godine 1898. konstruirao je model broda bez posade, kojim se upravljalo s obale pomoću radio-valova.

U godinama nakon Prvog svjetskog rata, Tesla se bavi pisanjem stručnih članaka, autobiografskih podataka i kritičkih osvrta na pojedina aktualna pitanja od općeg značaja. Jedan od Teslinih intervjua, objavljen još 1917. godine u časopisu „The Electrical Experimenter“, pokazuje da je on već tada imao kompletnu zamisao radarskog sistema. Svoju ideju o interplanetarnim telekomunikacijama pomoću ultrakratkih radio-valova izložio je Tesla još 1921. u članku koji je objavio časopis Electrical World.

Istina o Tesli

Za mnoge može biti iznenađujuće da je Tesla, stvaralački opredijeljen ka sferi nauke, imao vremena i interesa i za književnost. Tako je on dijelove Goetheovog Fausta, Puškinovog Evgenija Onjegina, Danteove Božanske komedije i Byronovog Childa Harolda, po riječima njegovog prijatelja Paje Radosavljevića, profesora psihologije na newyorškom sveučilištu, znao na originalnim jezicima. Sama činjenica da je poznavao nekoliko jezika potvrđuje njegovo široko obrazovanje, a samim tim i mogućnost bliskog upoznavanja sa izvorom koji jezik oživljava i oblikuje. A ljubav prema srpskoj narodnoj tradiciji, Tesla je stekao u djetinjstvu. Kasnije, u Americi on je, uprkos snažnim naučnim izazovima, davao oduška svojoj dubokoj vezanosti za narodnu junačku pjesmu, pokušavajući u maniru pravog rodoljuba, da upozna svijet sa ljepotom epskih slika. Nikola je bio inspiracija mnogim srpskim pjesnicima, među njima Aleksi Šantiću, Desanki Maksimović i Branku Ćopiću.

Tesla je svoje srpstvo ispoljavao bezrezervno i nedvosmisleno uz, naravno zahvalnost Americi – zemlji u kojoj je mogao da ostvari svoja velika naučna istraživanja. Svoj prvi poslovni ugovor u Strazbourgu 1883. godine Nikola je potpisao ćirilicom – očito sa ponosom ističući pismo svog naroda. U Americi je, takođe u brojnim intervjuima i člancima govorio o svom porijeklu, istoriji srpskog naroda i hrabrosti Srba – graničara u Lici. I u svojoj nedovršenoj autobiografiji iz 1919. godine, pa sve do posljednjih godina života, Nikola je svoje srpstvo ispovijedao sa mjerom i osjećajem za bliskost, povezanost sa drugim narodima i nacionalnostima, a posebno južnoslovenskim. Trudio se pritom da njegove riječi ne postanu sjeme razdora, već jezgro budućeg okupljanja i zajedništva. Stoga, je i razumljiva njegova poruka: „Jednako se ponosim srpskim rodom i hrvatskom domovinom“ (telegram N. Tesle Vlatku Mačeku jula 1936. povodom proslave Teslinog 80. rođendana u Zagrebu). Svoj veliki ugled Tesla je u prvim godinama Drugog svjetskog rata aktivno založio da bi podržao i ohrabrio borbu svog naroda u domovni za opstanak.

Priznanja, golubovi, smrt

Za svoja otkrića Tesla je dobio najveća priznanja. Mnogi fakulteti, akademije i naučne institucije promovirali su ga kao počasnog doktora nauka ili mu dodijelili povelju i medalju za visoke doprinose i zasluge u tehnici i nauci. Međunarodna elektrotehnička komisija usvojila je tako njegovo ime za naziv jedinice magnetske indukcije (oznaka T), pa je na taj način i Tesla stupio u red najzaslužnijih ljudi za razvoj nauke o elektricitetu.

Godine 1937. za vrijeme jedne svakodnevne šetnje Manhattnom Teslu je udario taksi. On se više nikada neće oporaviti od ove nezgode. Tokom godina koje su uslijedile, Nikola je sve više vremena provodio zatvoren u svojoj sobi u New Yorkeru, hotelu u kome je stanovao. Jedini prijatelji čije je društvo neprekidno volio i u njemu uživao bili su golubovi – njegova ljubav još iz djetinjačkih dana. No, jednu bijelu golubicu sa sivim prugama na krilima posebno je volio. Veza između Tesle i te ptice bila je gotovo nestvarna. U tom za nauku, nevažnom biografskom detalju ima, zapravo neke mitsko-poetične simbolike. U prostoru između tla i oblaka Tesli je golubica mogla biti otjelotvorenje samo njemu razumljive ideje vječnog općekozmičkog duha u neprekidnom kretanju – smisla jednog posvećenog života.

Ovaj svijet Tesla je napustio mirno u snu, u Svetoj noći, 7. januara 1943. godine. U izvještaju o uzroku smrti navedena je srčana tromboza i infarkt. Opelo je održano na srpskom jeziku u crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova. Uz otvoren kovčeg služio ga je prečasni otac Dušan Šukletović, sveštenik Srpske pravoslavne crkve. Gradonačelnik New Yorka Fiorello La Guardia, čitao je na radiju dirljiv posmrtni govor koji je sastavio hrvatski književnik Luj Adamič, dok je prolazila duga povorka ožalošćenih. Teslinoj sahrani prisustvavale su brojne značajne ličnosti iz svijeta nauke, kao i dvije hiljade ožalošćenih. Narednih dana, saučešće su izrazili predsjednik Roosevelt i njegova supruga Eleanor, te nekoliko dobitnika Nobelove nagrade.

„Najuspješniji čovjek u životu je onaj koji ostvaruje najveću sreću kad može kazati, završavajući svoj dnevni posao, da je učinio najbolje što je mogao za svog bližnjeg.“ –govorio je Nikola Tesla.

A slavni američki pronalzač, dobitnik Franklinove medalje Edward Howard Amstrong, ocijenjujući Teslinove pronalaske piše: „Vjerujem da će svijet dugo vremena čekati dok se pojavi genije koji bi mogao biti takmac Nikoli Tesli u pogledu njegovih velikih ostvarenih djela i njegove imaginacije.“ (*Radio Craft, 1943*)

U Prosvjetinoj Centralnoj biblioteci – Središnjoj knjižnici Srba u RH, spremno za posudbu je tridesetak knjiga o Nikoli Tesli od kojih izdvajamo: Branimir Jovanović: Teslin čudesni svet, Beograd: Vulkan izdavaštvo, 2014., Васо Милинчевић: Никола Тесла и књижевност, Београд: Библиотека града Београда, 2006., Branimir Jovanović: Tesla: ilustrirana monografija, Zagreb: Euroknjiga, 2006., Irena Sjekloća Miler: Nikola Tesla– Prvi među prvima: Svemir, Beograd: Akia M. Princ, 2015., i Bernard Karlson: Tesla: izumitelj električnog doba, Novi Sad: Akademska knjiga, 2015.

%d blogeri kao ovaj: