Pogoršan položaj Srba u regionu

srbi12Napredni klub, udruženje iz Beograda, po peti put objavljuje godišnji Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu. Svake godine ovaj izveštaj predstavljamo na dan propasti Republike Srpske Krajine.
Reč je o, bez sumnje, najvećem nekažnjenom zločinu izvršenom u Evropi tokom proteklog stoleća, kada je za nekoliko dana ubijeno četiri puta više Srba nego što je u RS Krajini za tri godine ubijeno hrvatskih civila. Srbi u Hrvatskoj poneli su pred SAD i EU najveću krivicu za rat a činili su 15 odsto stanovnika ove države i oko 35 odsto ratnih žrtava.

Na osnovu predstavljenih nalaza u ovogodišnjem izveštaju stanje političkih prava Srba u osam okolnih i susednih država je pogoršano.
Pre nekoliko dana Ustavni sud Crne Gore proglasio je srpski jezik – kojim govori većina njenih građana – za „neustavan”. U Crnoj Gori još nije rešeno pitanje statusa srpskog naroda koji ne uživa ni prava nacionalne manjine.

U toku su pojačani pritisci na Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Nisu regulisana pitanja državljanstva niti prosvetna i kulturna prava srpskog naroda, među kojima je na prvom mestu pitanje srpskog jezika.

Srpska vlada nije reagovala na osnovane sumnje da su u Crnoj Gori falsifikovani predsednički izbori i popis. Nije bilo reakcija iz Beograda, Brisela ili Vašingtona na šovinističke ispade pojedinih prvaka režima u Podgorici.

Tokom protekle godine sve su jači i učestaliji bili pritisci SAD i EU radi ograničavanja i umanjivanja autonomije Republike Srpske. Na delu je zloupotreba evropskih integracija, stranih kredita i uticaja međunarodnih ustanova u BiH, kako bi na štetu srpskog naroda i RS bila izvršena nelegalna i nelegitimna revizija Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH.

Kampanja zasnovana na obmanama, prevarama i šovinizmu u prilog centralizovanog sistema jedinstvenog matičnog broja građana, završila se bez uspeha, ali uz nedopustivo ugrožavanje života najmlađih stanovnika Federacije BiH i brojne uvrede na račun srpskog naroda.

Pri tom, u Federaciji BiH srpski narod i dalje nema ona prava koja Bošnjaci/muslimani imaju u Republici Srpskoj. Uprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava, nije regulisano pitanje stanarskog prava pripadnika JNA i VRS.

Od promene vlade u Beogradu donekle je umanjen intenzitet odnosa između Srbije i Republike Srpske i pojačana je kampanja protiv Republike Srpske u delu medija pod uticajem nevladinog sektora, kao i kampanja protiv političkih predstavnika Republike Srpske u medijima koji podržavaju Vladu Srbije.

Prethodna godina je, prema nalazima Naprednog kluba, nesumnjivo najteža po srpski narod u Republici Hrvatskoj od normalizacije odnosa između Beograda i Zagreba. Ovome je doprinela činjenica da od Hrvatske nikada nije ozbiljno zatraženo da ispuni obaveze koje je prihvatila Erdutskim sporazumom i Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama.

Hrvatska je pri tom primljena u Evropsku uniju i uprkos činjenici da nije vratila više od 20.000 stanova svojim građanima srpske nacionalnosti koji su posedovali stanarsko pravo, baš kao što je u odnosu na ostale zemlje regiona, koje su bile zahvaćene ratom, postigla najmanji uspeh u vraćanju izbeglica i prognanika.

Oslobađanje hrvatskih generala prvostepeno osuđenih za ratne zločine nad krajiškim Srbima, kao i uskogrud i strančarski odnos sadašnje Vlade Srbije doprineli su veoma lošem stanju u kom se danas nalazi srpski narod u Hrvatskoj.

U Republici Sloveniji konačno je, posle više od dvadeset godina, započeto rešavanje pitanja „izbrisanih” građana. Srpski narod, za razliku od Slovenaca u Srbiji, ni dalje ne uživa status nacionalne manjine, iako predstavlja najveću nacionalnu zajednicu posle većinskog naroda. Srpskom narodu su time osporena prava koja iz takvog statusa proističu.

Nastavljen je progon pravoslavne Ohridske arhiepiskopije u Republici Makedoniji, koji je kulminirao kada je arhiepiskop Jovan Šesti iznova osuđen na višegodišnju kaznu zatvora. Za razliku od međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, Republika Srbija nije reagovala.

Ionako loše prilike, kad je reč o političkim pravima srpskog naroda u Republici Albaniji, ostale su nepromenjene s tendencijom daljeg pogoršavanja. Srbi nemaju ni puno pravo nacionalne manjine, vraćanje srpskih imena i prezimena dozvoljeno je samo polovično, izjašnjavanje na popisu nije u potpunosti slobodno.

Mađarska je jedina država u regionu u kojoj je, prema podacima poslednjeg popisa stanovništva, zabeležen porast broja pripadnika srpskog naroda. Od 2014. godine nacionalne manjine u Mađarskoj bi konačno trebalo da dobiju pravo na predstavnike u Parlamentu.

Konzervativna politika nacionalističkih vlasti u Mađarskoj, međutim, doprinosi daljem osporavanju i umanjivanju prava nacionalnih manjina, pa tako i Srba.

Rumunija je i dalje jedina država u regionu u kojoj srpski narod uživa pun kapacitet prava zagarantovanih Ustavom i međunarodnim sporazumima. Broj Srba u Rumuniji umanjen je u poslednjoj deceniji usled migracija i asimilacije.

Ustanove u Republici Srbiji, koje bi trebalo da se bave odnosima sa srpskim narodom u regionu, oslabljene su tokom prethodne godine. Ministarstvo za dijasporu i Srbe u regionu svedeno je na nivo kancelarije.

Sednica Skupštine dijaspore i Srba u regionu 2013. godine završena je suštinskim neuspehom. Ionako mala zvanična budžetska izdvajanja stagniraju i dalje su neuporediva sa izdvajanjima u iste svrhe Mađarske, Hrvatske ili Bugarske

%d blogeri kao ovaj: