PUTNIK KROZ VASIONU I VIJEKOVE – MILUTIN MILANKOVIĆ

Predavanje povodom obilježavanja 140. godišnjice rođenja velikana i genija Milutina Milankovića započelo je dirljivim stihovima pjesme Đorđa Nešića „Rodna kuća Milutina Milankovića u Dalju“ koje je prisutnima recitirala moderatorica Snježana Čiča. Odlično predavanje o Milutinu Milankoviću odražao je Đorđe Nešić 7. novembra u Centralnoj biblioteci SKD „Prosvjeta“.

Naš veliki pjesnik srednje generacije Đorđe Nešić, svestrani čovjek, dobitnik desetak književnih nagrada u Hrvatskoj i zemljama u okruženju, (primio DISOV-u nagradu za 2018. godinu – dobili je prije Gustav Krklec i Vesna Parun), ravnatelj volonter Kulturnog i znanstvenog centra Milutin Milanković iz Dalja, proveo nas je uspomenama, doživljajima,  saznanjima i sjećanjima kroz život i djelo te rodnu kuću Milutina Milankovića.

Nešićev susret sa svjetskim naučnikom, njegovim djelom i radom započeo je slučajno, 70-tih godina, prvo se zanimao za njegova književna djela.  A, zatim je godinama u njemu tinjala želja da taj svjetski poznati naučnik bude priznat i u svom zavičaju.

Milutin Milanković bio je renesansni čovjek, nije bio samo naučnik, već i astronom, geofizičar, matematičar, klimatolog, inženjer, pronalazač, univerzitetski profesor i književnik. Uz Teslu i Ruđera Boškovića najznačajniji je naučnik s ovih naših prostora.

Tvorac je matematičke teorije klime i klimatskih promjena na Zemlji koji se po njemu zovu „Milankovićevi ciklusi“. NASA ga je uvrstila među deset najvećih naučnika svih vremena, ali je unatoč tome relativno nepoznat u Hrvatskoj i njime se ovdje nitko ne bavi. U Srbiji je situacija ipak bolja.

Izrazivši svoje zadovoljstvo i čast što može povodom 140. godišnjice rođenja Milutina Milankovića govoriti o njemu u biblioteci „Prosvjete“, Nešić se najprije osvrnuo na pjesmu koju je moderatorica Snježana Čiča pročitala kao uvod u predavanje i rekao: „Rodna kuća Milutina Milankovića je bila u tako ruševnom stanju da je bilo opasno ne ući u nju, nego i proći pored nje. Preživio je jedino jedan crni bor 140 godina star. Milankovićeva kuća stajala je kao spomenik kulture od 1979. godine i čekala svoju obnovu.

A, dočekala ju je dvadeset i šest godina nakon što je proglašena spomenikom kulture i to u jednom zaista derutnom stanju. A, pjesma je nastala iz nekakvog iskonskog poriva da se skine „začaranost“ sa te kuće jer je bilo desetak nekakvih bezuspješnih pokušaja da se kuća obnovi. Sve dok sticajem nekih okolnosti i to, na inicijativu pojedinaca, a ne vlada Hrvatske i Srbije, nije krenula obnova kuće, a kasnije i njezino opremanje.“

Milutin Milanković, na žalost još uvijek je poznatiji u svijetu, nego na ovim prostorima gdje se rodio, u Dalju i Hrvatskoj i gdje se školovao, i u Beogradu, Srbiji gdje je proveo najveći dio svoga radnog vijeka, kao profesor na Univerzitetu.

Isto tako, još uvijek je poznatiji u svjetskim razmjerima i još uvijek se više naučnih konferencija o njemu održava u svijetu i citira ga više stranih naučnika, nego što je to slučaj kod nas.

„Konkretno u Hrvatskoj se Milutinom Milankovićem ne bavi gotovo nitko od naučnika. Tek sporadično neko od meteorologa, Krešimir Pančić je tako ponešto radio, ali više na biografskom planu. U Srbiji je što se toga tiče, situacija znatno bolja.“, naglasio je Nešić.

Milutin Milanković rođen je u Dalju 28. maja 1879. godine, dakle prije 140. godina, bio je multidisciplinarni naučnik. Njegov termin koji se zove „Milankovićevi ciklusi“ – matematička teorija klime o uzrocima klimatskih promjena na Zemlji, o odnosima  nastanka i nestanka ledenih doba, potvrđena je 1976. godine i validna je za ovu problematiku. Njegovo kapitalno djelo je „Kanon osunčavanja“, napisao ga je na njemačkom jeziku.

„Svjetska nauka odužila se Milutinu Milankoviću, na način da je jedan krater na Mjesecu (promjera 46km) i jedan na Marsu (promjera 118km) nazvala njegovim imenom. A i jedno nebesko tijelo, planetoid nosi, također njegovo ime. Europsko geofizičko društvo 1993. godine dodjeljuje medalju sa imenom i likom Milutina Milankovića za doprinos u oblasti geofizike. Agencija za svemirska istraživanja NASA, uvrstila je Milutina Milankovića među 10 najznačajnijih  naučnika svih vremena koji su se bavili planetom Zemljom u jednom djelu koji se zove „Na ramenima giganta“, a njegovo kapitalno djelo „Kanon osunčavanja“ nalazi se među pet najznačajnijih djela 20. stoljeća.“, rekao je Nešić i dodao da je UNESCO (Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu) 2009. godinu, o 130. godišnjici Milankovićeva rođenja, proglasila Milankovićevom godinom.

Inače, Milanković se potanko bavio i klimom Marsa jer njegova matematička teorija klime vrijedi i za druge planete,  i to prema najnovijim istraživanjima i za ostala čvrsta nebeska tijela izvan sunčeva sistema, a ne samo za Zemlju i njezin sunčev sistem. Postoji tako i nagovještaj iz NASE da će jedna od budućih ekspedicija na Mars nositi i njegovo ime.

„Što se tiče života Milutina Milankovića, njegova rodna kuća smještena je neposredno uz Dunav, nalazi se u Dalju u općini Erdut na krajnjem istoku Hrvatske. Milanković kao književnik je iza sebe ostavio tri književna djela. Memoare Uspomene, doživljaji i saznanja (preko hiljadu strana) koji spadaju u sam vrh ovog faha u srpskoj književnosti. A, najpopularnije njegovo djelo je Naučnopopularni spis kroz vasionu i vekove, zapravo epistolarni roman o istoriji astronomije. I treće njegovo književno djelo Kroz carstvo nauka gdje je na jedan svjetski način predstavio petnaest najznačajnijih pronalazaka i pronalazača u istoriji čovječanstva.“, govorio nam je Nešić.

Milanković je odrastao u bogatoj familiji za koju kažu da se doselila u Dalj. Vrlo brzo je ekonomski ojačala, toliko da su u doba svoje najveće moći imali nekih stotinjak jutara ili 57 hektara oranica, voćnjaka i vinograda te ciglanu. Familija koja je držala do nauke, kulture i slala svoju talentiranu djecu na školovanje u Beč i Peštu. Poznatiji među Milankovićima bio je i Uroš Milanković, brat Milutinovog djeda Vasilija, jedan od najznačajnijih filozofa hegelijanske orjentacije sa ovih prostora. Ima ih i danas, na primjer Vera Milanković, kompozitorica i profesorica na Muzičkoj akademiji u Beogradu potiče iz ove porodice.

Zanimljivo je istaći da je budući slavni matematičar Milutin Milanković, tokom školovanja najslabiju ocjenu imao upravo iz računa, matematike – vrlo dobar. Kao desetogodišnji dječak upisuje Realnu gimnaziju (sedmogodišnju školu) u Osijeku, majka mu je bila osječanka, ima četvoricu ujaka kod kojih će stanovati. I od njega se očekivalo da će nakon toga studirati poljoprivredu i da će se vratiti sa novim znanjima kao inženjer poljoprivrede na bogato porodično imanje.

„Međutim, srećom u trećem razredu za profesora Milutinu Milankoviću došao je Vladimir Varićak, kasnije poznati matematičar, akademik koji je prepoznao dječakov talent za matematiku i za nauku i koji mu je dao savjete kojih će se on držati čitav život i s njim će surađivati sve dok Varićak bude živ. A ti savjeti se tiču discipline u radu. Govorio mu je ako misli da se bavi matematikom ili naukom, one ne trpe greške, svaka greška u matematici je znak slabosti tvog karaktera. I svaka takva greška ćete odvesti na stranputicu. I Milanković je dobro zapamtio te riječi svoga profesora. I zato je negdje pred smrt kad je njegova teorija bila na najnižen nivou, bio je siguran da nije napravio pogrešku u matematici i da će njegova teorija pobijediti svojom snagom, da neće morati niko da je gura i preporučuje, već će se uspostaviti kao tačna konstatacija.“, rekao je  Nešić.

Prema savjetu Varićaka, Milanković upisuje Visoku tehničku školu u Beču, odlazi tamo kao sedamnaest godišnji mladić. U Beč dolazi kao pripadnik dobrostojeće građanske klase. Milankoviću se jako dopao taj bečki život, pogotovo „slatki bečki život“, ondje zatiče puno ljudi sa slavenskog juga i brzo se uključuje u druženja, igranke i balove, posjećivanje kafana i tome slično. Posjećuje, naravno i muzeje i Bečku operu, ali nakon godinu dana vidi da mu taj „kafanski život“ neće baš ići paralelno sa studiranjem i on se tada ipak okreće studijama i nakon šest godina, diplomira, kasnije nakon dvije godine i doktorira i postaje doktor tehničkih nauka.

Zapošljava se tada u jednoj velikoj bečkoj građevinskoj firmi kao matematičar statičar i prijavljuje šest patenata iz oblasti gradnje armiranim betonom kao tada novom tehnikom gradnje. I radi niz velikih projekata: Aerodrome, hangare, mostove, vijadukte po čitavoj unutrašnjoj ondašnjoj Austro-ugarskoj monarhiji. Iako ima jako dobra primanja, što od dividendi koje ubire od patenata, a što od visoke plate u bečkoj građevinskoj firmi, inženjerske i doktorske diplome, međutim Milanković sanja da se bavi naukom i da mu netko ponudi mjesto profesora na Univerzitetu.

„I kad mu 1909. godine poznati naučnici Mihajlo Petrović, Mika Alas, Bogdan Gavrilović i Jovan Cvijić ponude mjesto profesora primjenjene matematike na Visokoj školi, budućem Univerzitetu u Beogradu, on rado prihvata taj poziv, odlazi iz tada predstolnog Beča u provincijalni Beograd. I prvo što mu se desi kada izađe iz stana u Balkanskoj ulici je da zapne za kaldrmu i umalo ne padne jer Beograd tada još uvijek ima tih orjentalnih karakteristika. Inače, Milanković je u svojoj profesorskoj karijeri postao  i počasni doktor nekoliko njemačkih Univerziteta.“, zaključio je Nešić.

Između ostaloga, Nešić nam je, također rekao da Kulturno naučni centar Milutin Milanković ove godine obilježava deset godina od osnivanja. S obzirom da učenici iz osnovnoh škola i studenti predstavljaju značajan broj njihovih posjetilaca, napravili su hologramski prikaz živog svijeta iz ledenog doba, a prikazuju i filmove o životinjama ledenog doba, od kojih su neke preživjele, a neke nisu. U okviru Centra nalaze se tri teleskopa i dvije metereološke stanice. Povremeno organiziraju i posmatranje zvezdanog neba za sve koji su zainteresirani.

I na kraju važno je istaći da iako je Milutin Milanković sa ovoga svijeta otišao 1958. godine i nije dočekao potvrdu svoje Matematičke teorije klime, on je uvijek vjerovao da će njegova teorija svojom snagom na kraju pobijediti. I to se i dogodilo jer su Amerikanci potvrdili Milankovićevu teoriju klime i objavili to u vodećem znanstvenom časopisu „Science“. Oni su ga stavili na pijedestal na kojem on danas jeste. „Njegova matematička teorija klime potvrđena je na nizu mjesta na Zemlji, na primjer u jednom jezeru u Japanu, u rudnicima uglja u Meksiku, pa i u sedimentima stijena. Ona danas služi kao čitanka za geološku prošlost Zemlje.“, naglasio je na kraju Nešić.

A, predavanje koje je započelo Nešićevom pjesmom i završilo je njegovom pjesmom: „Prozor kroz koji Dunav teče“…

Foto: Nenad Jovanović/Novosti
Facebook komentari

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: