Menu
Categories
SOFIJA MARINKOVIĆ – narodna heroina, inženjer agronomije
03/04/2022 AKTUALNA VIJEST

Na današnji dan 3. aprila 1916. godine u Streževici kod Požege, Slavonija kao najmlađe dete u porodici Đorđa Marinkovića i njegove supruge Milane, rođena je Sofija (Sonja) Marinković. Otac Đorđe bio je sveštenik i posle Drugog svetskog rata prvi predsednik Skupštine Vojvodine, a majka Milana Šajković, iz Sremske Kamenice ćerka inženjera Ivana Šajkovića, bila je učiteljica, pa su često menjali mesto boravka. Posle kraćeg boravka u Sremskoj Rači porodica Marinković se preselila u Borovo, kod Vukovara, gde se Sofijina majka razbolela od tuberkuloze i umrla 1919. godine.

Sofija je u osnovnu školu u Surduku (odakle joj je bio otac) krenula sa šest godina i tokom školovanja bila odličan đak, pa nakon završetka osnovne škole 1926. godine, na predlog oca Đorđa, nije upisala Žensku stručnu školu, već gimnaziju. Tako je gimnazijsko obrazovanje stekla u Somboru i Novom Sadu, a studirala na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu. Po završetku studija 1939. godine radila je kao inženjer agronomije u Poljoprivrednoj stanici u Novom Sadu. Još za vreme studija Sofija je prišla naprednom omladinskom pokretu i postala član KPJ.

Kao studentica aktivno je učestvovala u studentskom pokretu i jedna je od članica studentskih rukovodstava. Isticala se i u borbi za društvenu ravnopravnost žena. U Novom Sadu je tako organizovala i bila predsednica omladinske sekcije Ženskog pokreta. Kao delegat omladine Vojvodine učestvovala je  na Međunarodnom kongresu za mir u Parizu. Bila je i jedan od osnivača omladinskog kulturno-privrednog pokreta (OMPOK). U proleće 1939. godine postala je član Pokrajinske komisije za obnovu SKOJ-a u Vojvodini. Krajem iste godine postaje i sekretar tada osnovanog MK SKOJ-a u Novom Sadu i učestvuje na Petoj pokrajinskoj konferenciji SKOJ-a za Vojvodinu.

Na Šestoj pokrajinskoj konferenciji KPJ za Vojvodinu, septembra 1940. godine u Sremskoj Kamenici, izabrana je za člana PK KPJ za Vojvodinu. Zbog svoje revolucionarne delatnosti bila je često proganjana i više puta zatvarana, no nije odavala svoje saradnike uprkos mučenjima.

Rat je Sonju Marinković zatekao u Novom Sadu, ali je ubrzo upućena u Banat, gde je zajedno sa Svetozarom Markovićem-Tozom i Žarkom Zrenjaninom-Učom radila na političkim i vojnim pripremama za ustanak. Organizovala je i prve partizanske diverzantske grupe u Bačkoj i Banatu. Sonja je uhapšena jula 1941. godine u Pančevačkom pristaništu prilikom putovanja za Beograd. Posle mučenja streljana je istog meseca sa još 89 zatvorenika u Petrovgradu – današnji Zrenjanin. Na stratište je izašla uzdignute glave, a pred uperenim puškama nije htela okrenuti leđa.

Za narodnu heroinu proglašena je oktobra 1943. godine, među prvim borcima NOB-a. Sonja Marinković, bila je druga po redu žena odlikovana Ordenom narodnog heroja, svega deset dana nakon Marije Bursać.

I danas ime Sonje Marinković, odvažne borkinje, proslavljene revolucionarke i pre svega divnog čoveka, nosi nekoliko osnovnih škola u Vojvodini.

Comments are closed
*