USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA – donešen 2002. godine

Na današnji dan 13. decembra 2002. godine Hrvatski sabor je na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom kojim se Republika Hrvatska obvezala donijeti novi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, na svojoj sjednici donio Odluku o proglašenju iznimno važnog Ustavnog  zakona o pravima nacionalnih manjina. Važeći zakon stupio je na snagu 23. decembra 2002. godine. Riječ je o ustavnom zakonu, temeljnom aktu koji definira prava koja uživaju pripadnici tradicionalnih nacionalnih manjina nabrojenih u Ustavu Republike Hrvatske. Stvoren je tako normativni okvir za ostvarivanje cjelovite zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.

„Nacionalne su manjine u hrvatskom društvu nakon raspada bivše jugoslavenske države i završetka ratnih sukoba doživjele velike normativne, statusne i egzistencijalne promjene. Ne odnosi se to ni približno podjednako na sve nacionalne manjine, ali manjinski status svrstava ih u sličnu društvenu grupaciju, drugačiju od etničke većine, sa svim specifičnostima unutar nacionalnomanjinskog korpusa. Izraziti etnonacionalizam, koji je posebno obilježio vrijeme disolucije bivše države, rat i neposredno poslijeratno razdoblje, bio je nepogodan i pritiskajući socijalni obrazac za nacionalne manjine u Hrvatskoj. Odmakom od rata, ulaženjem Hrvatske i njezinih građana u evrointegracijske procese te samim priključenjem Hrvatske Evropskoj uniji događaju se promjene u hrvatskom društvu, pa i one na relaciji etnička većina – nacionalne manjine“, piše dr. sc. Dragutin Babić u predgovoru svoje knjige (temeljene na empirijskom istraživanju) „Nacionalne manjine u Hrvatskoj – sociološka perspektiva.

On takođe govori da se za svako, pa tako i hrvatsko društvo nameću pitanja međunacionalne koegzistencije (suživota) i integracije svih posebnosti u jednu cjelinu, kao najvažniji društveni procesi. Na kraju otvara i pitanja perspektive svih postojećih nacionalnih manjina u Hrvatskoj u odnosu prema vlastitim nacionalnim/etničkim ciljevima, a posebno u odnosu prema etničkoj većini i institucionalnim rješenjima tih problema/pitanja u hrvatskoj državnoj politici.

U tom kontekstu, pored Ustava Republike Hrvatske svakako je najvažniji dokument Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, zatim Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina i drugi, smatra Babić. No, ne treba zaboraviti da u odnosu na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ova dva zadnja spomenuta zakona nemaju status organskih zakona.

Prvi Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih ili nacionalnih zajednica ili manjina donesen je još u decembru 1991. godine. Taj je ustavni zakon nacionalnim manjinama i zajednicama jamčio ljudska prava i slobode, kulturnu autonomiju, razmjerno sudjelovanje manjina u predstavničkim i drugim tijelima, poseban status općinama u kojima pripadnici neke manjine čine natpolovičnu većinu, udio zaposlenika općinskih sudova i policijskih uprava proporcionalno sastavu stanovništva, obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te druga prava.

No, kao što smo već prethodno istakli, Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom Republika Hrvatska se obvezala donijeti novi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. U novi Ustavni zakon su tada ugrađeni najviši standardi zaštite nacionalnih manjina. U odnosu na prethodni Ustavni zakon broj manjinskih zastupnika u Saboru povećan je sa pet na osam, a manjine su dobile pravo biranja svojih predstavnika u tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave. A ustanovljena su i dva nova instituta: Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novim Ustavnim zakonom osnovan je i Savjet za nacionalne manjine, a radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske. A posebno radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja vezanih za ostvarivanje i zaštitu prava i sloboda nacionalnih manjina.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, kao temeljnim aktom, pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jamče se sljedeća prava:

• Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
• Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
• Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
• Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
• Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
• Uporaba svojih znamenja i simbola;
• Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
• Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
• Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
• Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
• Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
• Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te
• Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

U cilju učinkovitije provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Vlada Republike Hrvatske do sada je donijela dva Akcijska plana za provedbu Ustavnog zakona: Prvi 2008. godine i drugi 2011. godine, koji je bio na snazi do 2013. godine. Akcijski plan iz 2011. godine sadržavao je i Obrasce sa podacima o broju i postotnom udjelu pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, te upravnim tijelima lokalnih jedinica, čime se je osiguralo praćenje stanja zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u navedenim tijelima. Nakon 2013. godine, a radi osiguranja daljnjeg kontinuiranog statističkog praćenja zaposlenosti pripadnika nacionalnih manjina, izvještavanje po navedenim obrascima postalo je sastavni dio godišnjeg izvještavanja o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Vlada Republike Hrvatske obvezna je najmanje jednom godišnje podnositi Hrvatskome saboru Izvještaj o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava koja se u državnom proračunu Republike Hrvatske osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. A za koordinaciju izrade tih izvještaja zadužen je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Izvještaji se redovito podnose od 2003. godine.

Na kraju je važno istaći da se posebno u Okvirnoj konvenciji za zaštitu prava nacionalnih manjina Vijeća Evrope iz 1994. godine, kako piše dr. sc. Siniša Tatalović u uvodu svoje knjige „Manjinski narodi i manjine“, kaže „Smatrajući kako pluralističko i uistinu demokratsko društvo mora ne samo poštovati etnički, kulturni, jezični i vjerski identitet svake osobe koja je pripadnik neke nacionalne manjine, već takođe, stvarati prikladne uvjete koji će im omogućiti izražavanje, zaštitu i razvoj tog identiteta.“ A u Instrumentu SEI: „Termin nacionalna manjina označava grupu koja je brojčano manja od ostatka stanovništva neke države, te žele sačuvati svoju kulturu, vjeru ili jezik“.

Tatalović, takođe govori da su manjine, ako su nacionalne, u normalnim uvjetima u povoljnijem položaju od manjinskih naroda jer su obično povezane sa jednom stranom državom koja ima određeni interes za njihovu sudbinu, a postojanje matične države omogućava i njihovo formalno postojanje i podršku. Međutim, isto tako takav položaj manjine, smatra Tatalović, u određenim uvjetima neprijateljstva među državama može biti i izuzetno nepovoljan. Tatalović na kraju zaključuje da će onaj tko uspije globalno i na nivou principa riješiti odnos većine i manjine u etničkom smislu, možda spasiti svijet od katastrofe. Naime, savremeni međunarodni odnosi sve više pažnje pridaju tim pitanjima.

U Prosvjetinoj Centralnoj biblioteci – Središnjoj knjižnici Srba u RH, spremne za posudbu su  knjige: Dragutin Babić: Nacionalne manjine u Hrvatskoj – sociološka perspektiva, Zagreb: Plejada, 2015. i Siniša Tatalović: Manjinski narodi i manjine, Zagreb: SKD „Prosvjeta“, 1997.

Naslovna fotografija: https://www.hippopx.com/hr/hammer-horizontal-court-justice-right-law-case-law-145107 Creative Commons Zero – CC0