Zagreb: Počeli Desničini susreti posvećeni uspomeni na Tonka Maroevića

Ovogodišnji tradicionalni Desničini susreti pod nazivom (Ne)poznati Desnica: prema rukopisnoj ostavštini, koji se odvijaju u četiri sjednice znanstvenog skupa sa međunarodnim sudjelovanjem, počeli su u četvrtak 12. novembra u Vijećnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u iznimnim okolnostima „korona situacije“ uz poštivanje epidemioloških mjera.

Stoga, se i dr.sc. Drago Roksandić, prof. emeritus, moderator i voditelj programa Desničinih susreta u riječi dobrodošlice, obraćajući se svim učesnicima, posebno zahvalio svima koji su svojim in vivo (uživo) prisustvom doprinijeli da se Desničini susreti, koji su prije svega dijalog, i zbog toga ih je jako teško osigurati putem video konferencija, odvijaju i na ovaj tradicionalan način.

„Drugo što mi se čini iznimno važnim je činjenica da se prvi puta pojavljujemo sa do sada neobjavljivanim radovima Vladana Desnice, to su njegove Kratke novele – Zasluženi odmor. Znalo se da one postoje, ali se nitko njima nije bio bavio, na način na koji je to bilo nužno učiniti, da bi bile objavljene. I stoga, prije svega trebamo zahvaliti kolegi Vladanu Bajčeti, iz Beogradskog instituta za književnost i umjetnost što se upustio u vrlo zahtijevnu tekstološku pripremu teksta za objavljivanje, a nakon toga pokojnom akademiku Tonku Maroeviću koji je napisao jedan izvrstan tekst za predgovor tom izdanju. Stoga, sa velikim zadovoljstvom, ali i sa tugom predstavljamo to izdanje. Knjiga je izašla i zahvaljujući izvrsnim recenzijama profesorice Marine Protrka Štimec i kolege prof. Zvonka Kovača.“, istakao je Roksandić.

Također, je rekao da je ovaj skup izniman i po tome što je iz tiska izašla i knjiga Vladan Desnica i Zagreb. I da, vjerojatno nema puno hrvatskih pisaca od formata kojima je posvećena takva knjiga. Dakako, teme su u vrlo širokom rasponu, ali se najveći dio sadržaja odnosi na Desnicu, a i oni tekstovi koji se izravno ne odnose na njega, su takve naravi da omogućuju bolje razumijevanje vremena u kojima je on živio i stvarao u Gradu.

Drago Roksandić je na kraju svoga govora dobrodošlice, posebno naglasio da ove Desničine susrete posvećuju uspomeni na Tonka Maroevića.

„U bilo kojim vremenima, poznajem ga još iz osamdesetih godina, to je čovjek s kojim sam uvijek bez ikakve zadrške mogao razgovarati o svemu što sam smatrao da me tangira i o čemu sam htio čuti mišljenje čovjeka kojemu vjerujem, i s kojim sam mogao razgovarati sa povjerenjem. I takav naš odnos, ostao je do kraja. On je na neki način i najprisutniji u ovogodišnjim Desničinim susretima jer je napisao tekst o zagrebačkim temama u opusu Vladana Desnice, napisao je spomenuti predgovor u knjizi Vladana Desnice, Zasluženi odmor, a na prošlogodišnjoj Večeri poezije, Hrvatskih pjesnika posvećenih Vladanu Desnici, govorio je iznimno nadahnuto i velika je šteta što to nije mogao revidirati. Nismo to htjeli bez njegove redakcije objavljivati, ali je tekst takve naravi da i nedorađen zavrijeđuje biti priopćen“, podvukao je Roksandić i učinio to, kao i najavio svoj opširniji  tekst koji govori o tome što je sve Tonko Maroević proteklih godina bio učinio za Desničine susrete i za sve nas.

Zatim se prisutnima obratio i prodekan za organizaciju i razvoj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. Tomislav Galović, koji je u ime obnašatelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta prof. dr. Miljenka Šimprage, prorektora Sveučilišta u Zagrebu, pozdravio sve prisutne i zahvalio im što su unatoč sveprisutnoj pandemiji, odlučili uživo organizirati i održati jedan ovakav znanstveni skup.

„A što pokazuje da je naša riječ, naše kritičko promišljanje, uvijek aktualno i živo na našem Filozofskom fakultetu. Iako smo ograničeni i prostorno i vremenski, ovo je odvažno od vas što ste na ovaj način odlučili obilježiti, odraditi još jedan znanstveni skup u nizu Desničinih susreta, jedne već same po sebi institucije koja djeluje unutar Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije, pod vodstvom prof. emeritusa Drage Roksandića, gdje sam i ja sudjelovao još u asistentskim danima na jednim Desničinim susretima. To pokazuje i smjer u kojem naš fakultet u znanstveno – stručnom pogledu treba ići, istraživati i prezentirati jer to je, upravo jedna od glavnih misija Filozofskog fakulteta“, zaključio je Galović.

Zasluženi odmor – Kratke novele

O samoj zbirci Zasluženi odmor, do sada neobjavljenih, nedovršenih Desničinih novela čije je tiskanje omogućeno zahvaljujući sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatska i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, govorila je prof. dr.sc. Marina Protrka Štimec.

„Nije riječ samo o objavljivanju rukopisne ostavštine, nego je riječ o jednom kritičkom izdanju, što znači da su sve novele obrađene, da su kolekcionirane, da je donesena popratna tekstološka napomena i da je riječ o jednom savjesno napravljenom poslu koji potpisuje kolega Vladan Bajčeta sa Instituta za književnost iz  Beograda, a kojeg je prof. Roksandić već spomenuo“, rekla je Protrka Štimec.

Knjiga sadrži dvanaest Desničinih tekstova i osim samih novela, kako je nadalje kazala Marina Protrka Štimec, imamo i uvodnu riječ pokojnog akademika Tonka Maroevića koja je jedna i osobno i stručno napisana studija i koja nas na jedan vrlo precizan i taktičan način uvodi u ove tekstove.

„Tonko Maroević novele predstavlja i kao čitatelj i kao stručnjak koji pristupa analitički odabranim tekstovima. Imamo tako jedan prijemčljiv i vrlo prikladan uvod u novele iz pozicije jednog takvog osviještenog i senzibilnog čitatelja, tako da je ovaj tekst ne samo jedna formalna, nego i sadržajna vrijednost ove knjige“, istakla je Protrka Štimec.

Sljedeće čime je opremljena knjiga je pogovor, zapravo opet mala studija priređivača Vladana Bajčete u kojem, kako govori Protrka Štimec, kolega uz prikladne slikovne materijale, nas upućuje i u svoju metodologiju koju je koristio, upućuje nas na cijeli Desničini opus, na novelistiku. A, imamo i detaljan opis samih rukopisa.

„Sama knjiga je pomno obrađena, zapravo sama po sebi je jedan izdavački poduhvat. Ono što nas kao čitatelje ovdje dodatno veseli, jest sam sadržaj, sama jezgra te knjige, a to su tih dvanaest Desničinih novela. Dok ih čitate, uvlače vas na sličan način kao što to Desnica, inače i radi u prozama. Dakle, tu nalazimo i neke prepoznatljive motive i teme, tu je, svakako onaj Desnica kojeg poznajemo. Neke su novele duže, neke kraće, pa možemo dvojiti i o stupnju njihove dovršenosti, ali po načinu na koji su oblikovane, mi vidimo da je riječ o tekstovima s kojima je autor u  manjoj ili većoj mjeri bio zadovoljan jer ih je sačuvao, za razliku od svih onih rukopisa, koje je po svjedočenju obitelji, progutao plamen peći, pa je gorila danima na tim rukopisima“, rekla je Marina Protrka Štimec.

Stoga, objavljivanje ove zbirke trebamo smatrati jednim malim slavljem u našoj književnosti jer nam je donijela nešto što do sada nije bilo dostupno. I jednog Desnicu kojeg iz dosadašnje perspektive nismo mogli poznavati.

Vladan Desnica i Zagreb

O zborniku radova Vladan Desnica i Zagreb 1924.-1930. i 1945.- 1967., govorio je prof. dr. sc. Marko Petrak.

„I ja ću, također par riječi posvetiti Tonku Maroeviću, jer mislim da smo njegovom smrću izgubili čovjeka nedostižne dobrote, i gotovo nedostižnog znanja kako je moj dragi prijatelj koji je svakodnevno radio s njim na institutu, Danijel Premel rekao: Izgubili smo jednog doista „humanističkog sveca“, i mislim da nema bolje sintagme koja bi ocrtala Tonkovu osobu. I u ovom kontekstu će nam sigurno, jako mnogo nedostajati“, rekao je Petrak.

Govoreći o izdanju Vladan Desnica i Zagreb, gradu za koji smo svi vezani, Petrak je kazao da kada se općenito govori o gradu i gradovima, ono što je ključno za jedan grad jest kontinuitet.

„Bez kontinuiteta, gradova nema. I ako je i jedno stoljeće bilo toliko radikalno raspoloženo protiv kontinuiteta, a pogotovo na ovim našim prostorima, to je bilo dvadeseto stoljeće. Parafrazirajući jedan davni izraz, mogli bismo reći da je općenito osnovno raspoloženje bilo – „prije mene potop, poslije mene potop“.

Kako tu pozicionirati Desnicu, pita se Petrak, i te godine od 1924. -1930. i onda od 1945.-1967. koje se povijesno toliko radikalno razlikuju, smatra on i misli da Desnicu treba čitati kroz jednu hermeneutiku kontinuiteta, da je upravo on bio čovjek koji je na jednoj dubljoj razini, kroz umjetnost nastojao uspostaviti jedan kontinuitet, jedan dijalog koji je bio i dijakron i sinhron, dijalog koji se odvijao sa cjelokupnom kulturnom tradicijom zapada od Antike nadalje.

„Prošli puta sam govorio koliko je specifično rimska pravna kultura ili još šire, latinska pravna kultura utjecala na Desnicu. I kako je on koristio specifično latinske pravne izraze, dekontekstualizirajući ih u svojoj umjetnosti. Nije bilo puno autora sa tim dvostrukim pravničko- književničkim identitetom, gdje bi se pravne figure kreativno koristile u svojoj umjetnosti. I taj dijalog sa tradicijom koji je Desnica nedvojbeno imao, kraja odakle je poticao, od Ravnih kotara nadalje. Uvijek je imao ta dva stupa, jednu klasičnu tradiciju kojoj je pripadao obrazovanjem i s druge strane tu jednu narodnu tradiciju koju je crpio i o kojoj je pisao“, istakao je Petrak.

Nije dugo izdržao kao karijerni pravnik, i njegov odlazak bio je jedno osvajanje novih prostora slobode, približavanja sebi.

Desnica je uvijek htio postići jedan kontinuitet, usprkos svih tih radikalnih povijesnih zbivanja koja su se njemu na tom prostoru, pa i Zagreba događala.

„Usprkos svih tih povijesnih vihora koji su išli po površini, ipak ono što trebamo gledati i ono za čime sam tragao, čitajući i listajući ovu knjigu, i ono za što smatram da će i povijesno ostati, to nisu različiti politički radikalizmi, kojima su svi ljudi toga vremena ovako ili onako bili izloženi, ono što će ostati su stalne, trajne figure u dijalogu sa tradicijom, a tu je Desnica upravo nalazio svoje „rodno tlo“. Bila ta tradicija književno-kulturna, pa i pravna tradicija koja je sezala od Antike ili sa druge strane narodna tradicija u koju je drugom nogom bio uronjen. Mislim da je to nešto što će ostati i ubuduće, za razliku od ovih svih radikalizama kojih vidimo odjeke i u ovoj knjizi.

U tom smislu smatram da je njegov umjetnički i intiman život, svjedočanstvo, pa čak i uz teške osobne izbore, pokušaja takvog jednog stvaranja u kontinuitetu, bez obzira na sve što je tome bilo izloženo nasuprot“ i ova knjiga mi se čini jednim važnim svjedočanstvom u tom smislu, podvukao je na kraju Petrak.

U svom osvrtu na zbornik Vladan Desnica i Zagreb, dr.sc. Filip Šimetin Šegvić je kazao: „Pred nama je dvadeseti svezak iz biblioteke Desničini susreti. Radi se o zborniku sa znanstvenog skupa i drugih manifestacija kojega je u cijelosti uredio profesor emeritus Drago Roksandić. Sama činjenica takvog dvoznamenkastog jubilarnog broja, ukazuje na neke bitne detalje, kontinuitet, ideje, istraživačke impulse i dinamiku, dubinu, širinu. Ukazuje na višestruku regeneraciju različitih tematskih disciplinarnih, uredničkih i izdavačkih potencijala. Ali ne bi bilo dobro da stanemo samo na tim detaljima, naime radi se o kontinuiranoj seriji svezaka Desničinih susreta koja nam svake godine u približno isto vrijeme i unatoč svim različitim zahtijevnim okolnostima, daje jedno novo viđenje, jedno novo moguće čitanje ključnih pristupa i malo ambicioznijih humanističkih istraživanja. Pokazuje nam mogući smjer – transdisciplinarnost.“

Zbornici su proizašli iz znanstvenih skupova, istražuju Zagreb u vremenima kada je Vladan Desnica u njemu živio, dakle jednog ljudskog, društvenog i intelektualnog formiranja, obuhvaćajući kontrastno njegove mlade godine i vrijeme kada je stvarao i djelovao u svojim zrelim godinama, sve do rane smrti u 62. godini života.

Dok je u prvom zborniku naglasak bio na kontekst intelektualca, na sam grad i urbane logike koje su isprepletene činile taj ambijent, sada se propituje konkretni intelektualac. Vladan Desnica u izravnom, neizravnom, formalnom implicitnom, imaginarnom odnosu na taj ambijent.

„Jednako tako se u novom zborniku propituju parafrazirajući njegov uvodnik, izazovi moderniteta i odnosa prema tradiciji u punom smislu riječi. Međutim, u novom zborniku Desničinih susreta, kojega čine različiti prilozi, ukupno trideset autora, već je pri početnom čitanju uočljiva interna dinamika uspostavljena različitim kategorijama radova. Na taj način i dodatno uočljiva vrlo različita struktura programa Desničinih susreta 2019. godine. Čitatelj zbornika se tako upoznaje i sa velikim brojem novih podataka, ali i s potpuno novom problematizacijom tema na više različitih razina“, istakao je Šimetin Šegvić.

Tema odnosa intelektualca i grada i šireg gradskog područja, jedna je od lajtmotiva Desničinih susreta uopće. Pa, se i ovaj svezak može smatrati dobrim primjerom za daljna takva istraživanja koja su iznimna i u tom smislu je i nedvojbena vrijednost ovog zbornika.

I na kraju u ime FF Press-a nakladničke službe Filozofskog Fakulteta, prisutnima se obratio i njezin voditelj Boris Bui.

„Već respektabilan niz godina radimo izdanja u suradnji sa Centrom za komparativnohistorijske i interkulturne studije koje vodi profesor Roksandić, a odnedavno je na njihovu čelu prof. Petrić, jer je prof. Roksandić otišao u mirovinu, ali se nije prepustio mirovini i radi sve više. Ni korona ni sve turbulencije nisu nas spriječile da ponovo imamo dva velika izdanja“, rekao je Bui.

Osvrnuo se i na nešto što je specifično za ovaj zbornik i dodao da „kako su Desničini susreti već dvadesetak godina počeli proizvoditi i zbornike, tako smo se i mi zajedno sa Desničinim susretima razvijali i uigravali, tako da je ova suradnja već toliko dubinska i automatizirana da se razumijemo bez puno riječi. To je jako važno u cijeloj priči jer nebismo drugačije uspjeli, pogotovo što je ovaj novi zbornik drugačije strukturiran. Do sada su Desničini sureti bili u formi znanstveno-stručnog simpozija, a lani je to bio skup različitih manifestacija koji se protegnuo kroz gotovo tri i pol mjeseca. To je sve bilo dosta izazovno s uredničke strane i s tehničke i nakladničke strane dosta zahtijevno za složiti u zbornik, da vanjskim značajkama sliči ranijim zbornicima, ali  je tehnički sasvim različit.

Meni je osobno svake godine novi izazov raditi na zborniku, nekada kada čovjek to radi petnaestak godina prijeđe to i u rutinu, međutim kako je izbor tema svake godine različit, skokovit što se tiče nekih rakursa kulturnih, znanstvenih, pjesničkih, drugih pogleda na Desnicu i na djelove zemlje gdje je djelovao i ostavio značajan trag, tako svaki puta pronađem neki novi motivirajući moment“, zaključio je Bui.

Na otvaranju Desničinih susreta u Vijećnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uz ostale eminentne sudionike/ice bio je i Mirko Marković, direktor Izdavačkog poduzeća Prosvjeta.

Izvor: skd-prosvjeta.hr
Foto: Nenad Jovanović / Novosti
Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: