Braća Teofilović u Cresu (26. i 30. septembra 2022.)

Nakon zapaženih koncerata u Malom Lošinju (u maju 2022.) i na Kastvu (u julu 2022.), braća Teofilović, glazbena atrakcija svjetskog ranga, u septembru 2022. gostuju u još jednom mjestu u Primorsko-goranskoj županiji – u gradu Cresu.

U okviru jubilarne, tridesete internacionalne naučno-kulturne manifestacije „Dani Frane Petrića“ u Cresu, Teofilovići će prvo upriličiti koncert u creskom samostanu sv. Frane (Šetalište 20. travnja 10) u ponedjeljak, 26. 9. 2022. u 21.00h. Pored Teofilovića, na creskom koncertu će nastupiti i ženska klapa Teha iz Cresa.

Nekoliko dana kasnije, u petak, 30. 9. 2022., u 18.00h će se u creskoj Palači Moise (Zagrad 6) održati tribina na kojoj će Teofilovići razgovarati o odnosu tradicionalnog i savremenog u muzici, uz izvedbu ilustrativnih pjesama iz muzičke riznice južne Srbije, Kosova, Makedonije, Bosne, Dalmacije i Hrvatskoga primorja.

Uz Hrvatsko filozofsko društvo, kao organizatora „Dana Frane Petrića“, koncert i tribinu organiziraju: Grad Cres, Samostan sv. Frane u Cresu, Centar za napredne studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci, Vijeće Srpske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije, Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ i Croatia Records.

Ratko i Radiša Teofilović, braća blizanci, rođeni su u 1966. godine Čačku (Srbija), a glazbom su se počeli baviti gotovo slučajno. Naime, dirigent Predrag Peruničić (1935. – 1991.), u vrijeme kad je osnivao čačanski Gradski zbor, čuo je Ratka kako pjeva i nastojao ga nagovoriti da se počne baviti pjevanjem, ali se Ratko opirao jer je tada ljubav prema košarci bila jača. Kad je Ratko napokon popustio, sa sobom je poveo i brata Radišu za kojega Peruničić nije ni znao. Osupnut ljepotom njihovih glasova, Peruničić je cijeli zbor strukturirao oko braće Teofilović, a njih dvojica uvijek naglašavaju da je upravo on zaslužan za to što su odlučili posvetiti se glazbi. Nakon iznenadne smrti Predraga Peruničića, braća se preseljavaju u Beograd gdje započinju s istraživanjem starih glazbenih zapisa te glazbene i poetske baštine Srbije i Balkana. Glazbeno i poetsko nasljeđe interpretiraju autentičnim, ranije nezabilježenim a capella dvoglasjem, što je njihov zaštitni znak i izdvaja ih kao jedinstvenu muzičku pojavu u europskim i svjetskim razmjerima.

Tijekom tridesetogodišnje glazbene karijere Teofilovići su nastupali diljem Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Japanu te su surađivali s brojnim glazbenicima, a posebno su zapažene njihove suradnje s gitaristima Miroslavom Tadićem i Vlatkom Stefanovskim te pijanistima Matijom Dedićem i Markom Marićem.

Prvi album, Čuvari sna, objavili su 1998. godine, a njemu su slijedili albumi: Sabazorski vetrovi (2001.), Koncert – Belgrade Live (2007.), Vidarica (s Miroslavom Tadićem, 2012.) i Teofilovići (2016.). Početkom 2022. godine diskografska kuća Croatia Records objavila je njihov album Element, koji je odmah po izlasku ocijenjen kao remek-djelo.

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab

Preuzmi [1.46 MB]

O Teofilovićima:

„Vokalna muzika ima u sebi nešto što gotovo pa organski utječe na čovjeka. To je muzika nad muzikama, a njih dvojica su u stanju tako otpjevati u svoja dva glasa neku pjesmu da nam se učini da ta pjesma prije njih zapravo nije niti postajala. Njih dvojica su, na neki način, ono što bi se moglo nazvati materijalnim kulturnim dobrom koje bi trebalo staviti u zaštitu ministarstava kulture i ministarstava za ljudske resurse. Braća Teofilović nečemu što pripada mrtvoj i dosadnoj tradiciji daju jedan novi, posve neočekivan i na neki način moderan život. To što oni rade je savršeni netradicionalni tradicionalizam.“ (Miljenko Jergović)

„Nema tih riječi kojima se može opisati i dočarati magija glasova braće Teofilović u kojima kao da su se ‘nataložili’ vjekovi u kojima su pjesme koje pjevaju nastajale.“ (Aleksandar Dragaš)

„Tiho mumljajući, usklade intonaciju, zatvore oči i tako, ne gledajući se, u istom trenutku i u istom dahu zapjevaju. U zanosu znaju podići i raširiti ruke kao da prstima iz nekih drugih dimenzija skupljaju note narodnih pjesama. Pjevaju samo narodne pjesme, srpske, makedonske, goranske… s Kosova i Metohije, iz Sandžaka, Pirota i Vranja… odnedavno i dalmatinske, samo da su izvorne, što drevnije. Pjevaju ih na svoj način, istražujući za njih dvojicu blizanački sudbonosnu tajnu dvoglasja. Sklada dvojice. Ratko pjeva prvi, a Radiša drugi glas, ali glasovi su im slični kao i lica. Ne robuju tercama. Draže su im kvarte i kvinte drevnijeg prizvuka. A osobito su impresivni kad Radiša uhvati ison, kako se u bizantskoj tradiciji zove onaj temeljni, poput same zemlje postojani ton nad kojim onda Ratko klikće kao orao nad Šar-planinom.“ (Branimir Pofuk)

%d blogeri kao ovaj: