Film „Proljeće na posljednjem jezeru“ premijerno prikazan u Rijeci

Sinoć je u Art kinu u Rijeci, u organizaciji riječkog pododbora Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ premijerno  prikazan film “Proljeće na posljednjem jezeru” koji govori o jednoj diplomatskoj epizodi iz života slavnog nobelovca Ive Andrića.

Smješten u godine na početku Drugog svjetskog rata, film istražuje neizvjesnu sudbinu jugoslovenskih diplomata i diplomatskog osoblja koje je, zajedno sa svojim porodicama, deportirano iz zemalja koje je okupirao Treći Reich, u hotel na obali Bodenskog jezera. Među njima, u ovom hotelu našao se i Ivo Andrić kojeg u filmu igra poznati srpski glumac Tihomir Stanić.

Ovo je treće, ujedno i posljednje u nizu dešavanja koje je riječka “Prosvjeta” priredila u okviru izložbe „Ivo Andrić: književnik i/ili diplomata“ postavljene od 25.11. – 01.12.2020. u HKD-u na Sušaku, a kojemu su prethodili, otvorenje izložbe u prisustvu autorice Tatjane Korićanac, te okrugli stol na temu „Razgovori o Andriću“.

Budući da je riječka projekcija filma „Proljeće na posljednjem jezeru“, nastalog u produkciji Radio televizije Srbije, po scenariju Vuleta Žurića i režiji Filipa Čolovića,  održana u pandemijskim uvjetima, nitko od glumačke niti producentske ekipe filma, nije mogao prisustvovati dešavanju. Ipak, pred početak filma prisutnima se obratila članica Predsjedništva riječke “Prosvjete”, Milica Mataja-Mafrici, pročitavši pismo scenariste, Vuleta Žurića, namijenjeno publici filma u Rijeci.

U pismu se između ostalog navodi:

“Film koji ćete večeras gledati govori o mučnoj i neveseloj epizodi iz života našeg jedinog nobelovca, a što se odigrala u naročitoj vrsti karantene, u vremenu kada je svetom harao virus do tada nezabilježenog državnog terora sprovođenog pod simbolom kukastoga krsta. Dve velike zastave Trećeg Reicha bile su deo filmskog dekora za pročelje hotela na Palićkom jezeru koje je „glumilo“ Bodensko jezero. I već tokom prve noći, neko je, na Paliću, u pravoj pravcatoj diverzantskoj sabotaži, te dvije zastave zapalio i opasno ugrozio dalje snimanje filma, jer je budžet bio i više nego knap, a raspored angažiranih glumaca i više nego gust. I iako sam nastojao da što uvjerljivije ispričam priču o Ivi Andriću kakvog šira publika do sada nije imala priliku da upozna, ja sam, zapravo, sve vreme htio da pokažem kako bi i pisac „Proklete avlije“ ovaj nesvakidašnji incident dočekao sa velikom simpatijom i jedva primjetnim smiješkom u uglu svojih ćutljivih usana.”

Nadovezao se Žurić u svom pismu i na nedavno postavljenu zvijezdu petokraku na vrhu riječkog nebodera, “Spomenik crvenoj Rijeci”, razmišljajući kako bi na tu umjetničku instalaciju reagirao proslavljeni Nobelovac:

“Njemu sigurno ne biste morali da objašnjavate šta taj čin predstavlja, jer film koji ćete sada gledati jeste i priča o nekolicini onih koji su imali hrabrosti da do kraja sanjaju svoj san o slobodi. Andrić je taj san dosanjao. A nama ne preostaje ništa drugo nego da ga čitamo”, zaključio je u svom pismu riječkoj publici Vule Žurić.

Prvoj hrvatskoj, i to riječkoj projekciji filma „Proljeće na posljednjem jezeru“ prisustvovali su gradonačelnik Grada Rijeke, Vojko Obersnel, zamjenik gradonačelnika, Marko Filipović, generalni konzul Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, Goran Petrović, konzul Vladimir Marjanović, predsjednik riječkog ogranka SKD „Prosvjeta“ Dragiša Laptošević i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije, Zoran Stanković kao i članovi i prijatelji riječke „Prosvjete“.

Foto: Spasa Mutavski

%d blogeri kao ovaj: