Izložba ikona Perside Žutinić

Dana 04.01.2024. u četvrtak s početkom u 18h u prostorijama Srpskog kulturnog centra „Pavle Solarić“ na adresi Demeterova 1 u Bjelovaru održala se izložba ikona Perside Žutinić koju su neki od nas imali prilike vidjeti u Zavičajnom muzeju u Daruvaru u okviru manifestacije Srpski tradicionalni običaji za Božić. Izložba prikazuje odabrane ikone preminule daruvarske umjetnice Perside Žutinić.

Ove godine izložba je predstavljena u Bjelovaru i to u organizaciji Srpskog kulturnog centra „Pavle Solarić“ u Bjelovaru i Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“, pododbor Bjelovar. Izložbu su otvorili gđa. Danka Jarić, predsjednica Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ pododbor Bjelovar uz uvodne riječi gospodina Radovana Dožudića, odvjetnika i pisca koji je ujedino i član predsjedništva pododbora Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ Bjelovar. O samim ikonama i radu Perside Žutinić govorila je autorica postava Majana Štor koja je povjesničarka umjetnosti.

Otvorenju ove izložbe su uz goste iz Bjelovara prisustvovali i jerej Stefan Maksimović, bjelovarski paroh, Darko Karanović, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije i Damir Sedramac, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine grada Garešnice.

O Persidi i njezinom radu

Persida Žutinić rođena je 1954. godine u Pakracu kao treće dijete Save i Dmitre Žutinić. U Daruvaru je pohađala osnovnu i srednju školu.

Svestrana Persida završila je arhitekturu u Zagrebu i scenografiju u Beogradu, a radila je u arhitektonskim uredima, mnogim kazalištima, kao nastavnica u školama, kao restauratorica, te u slobodno vrijeme kao slikarica i ikonopiskinja.

Veći dio njezina umjetničkog opusa čine ulja na platnu koja prikazuju motive iz obiteljskoga i svakodnevnoga života – likove, pejzaž i mrtvu prirodu. Stoga ne čudi da su te slike pune snage i živih boja. Manji, ali također vrlo važan dio Persidina umjetničkog stvaralaštva obuhvaća ikone koje je slikala tijekom života u inozemstvu, čiji se izbor predstavlja na ovoj izložbi.

Osim odlasku u inozemstvo, gdje je tražila povezanost s vjerom i tradicijom, interes za izradu ikona duguje svojem radnom mjestu u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kotoru i na Mljetu, na kojem se mogla uživo upoznati s najboljim primjerima fresaka pravoslavnog, kasnobizantskog razdoblja povijesti umjetnosti različitih manastira.

Ikona, grčki eikon, označuje sliku, lik, portret. U istočnoj Crkvi to je najčešće slika na drvu ili platnu rađena određenom tehnikom izrade. Značenje ikone proizlazi iz simboličkoga teološkog shvaćanja duhovnosti s pomoću prikaza znakovnih sustava, atributa i simbola prema ustaljenim kanonima Crkve, a o umjetnikovu talentu i produhovljenosti ovisi koliko će biti uspješan u pronicanju i stvaranju nadmaterijalne stvarnosti onoga što ikona predstavlja.

Persida duhovno nadahnuće i predloške ikona preuzima iz srednjega i kasnoga bizantskog razdoblja u umjetnosti, s naglaskom na pravoslavne ikone Hilandara i Ohrida, što je vidljivo na prikazima Navještenja i velikih blagdana, ali i u ikonama nastalima prema predlošcima iz ostalih manastira na tlu nekadašnje Makedonije i Srbije, poput Peći, Sopoćana, Studenice, Dečana i Mileševe. Među njezina najvažnija djela pripada izrada narativne ikone nastale prema radu Georgiosa Klontzasa, slikara kretsko-venecijanske škole ikonopisa u poslijebizantskom razdoblju umjetnosti, čiju originalnu skicu možete vidjeti uživo.

„Ikona je Božja objava, samo što nije napisana slovima, već je naslikana bojama.“ – citat sv. Ivana Damaščanskog (Damaskusa).