Satiričari umeju da kažu ono što drugi ne smiju

Novinar, pisac i satiričar Bojan LJubenović nedavno je objavio knjigu „Šlajfna bez karaktera“, u kojoj se na originalni način bavi novinarstvom u Srbiji, navodi portal danas.rs.

Naime, knjiga je zbirka aforizama u kojima je duhovito, uz dosta crnog humora, ogoljena „sedma sila“, odnosno ono što je od nje ostalo.

U razgovoru za Danas LJubenović kaže da veruje da od Dimitrija Davidovića pa do danas ovdašnje novinarstvo nije bilo na nižim granama nego sada.

“Iz bilo kog ugla da pogledaš apsolutna je katastrofa. Jezik koji se u novinama koristi, naslovne strane koje vrve od golotinje, laži i najprizemnijih prostakluka, lažne vesti koje razaraju pojedince i njihove porodice, uređivačka politika koja je u službi jednog ili više centara moći, a ne u službi čitaoca, istine i profesije, ne zna se šta je gore i pogubnije. Uz to, materijalni i ljudski položaj novinara je užasan, honorari i plate su mizerni, Demoklov mač otkaza stalno visi nad glavom, ucene, pretnje, ponižavanja. O uplatama za penzijsko osiguranje da i ne govorim. Jednoga dana, ako dočekamo penziju, svi ćemo biti socijalni slučajevi.”, navodi LJubenović, prenosi portal danas rs.

On smatra da je njegova dužnost kao čovjeka koji je već dugo u novinarskoj branši bila da na neki način digne glas protiv takvog stanja.

“Izabrao sam knjigu aforizama posvećenu isključivo medijima jer to niko pre mene pojedinačno nije uradio i jer aforizmi umeju da budu ubojito oružje ako se njima pravilno rukuje. Ne gajim iluziju da će „Šlajfna bez karaktera“ nešto da promeni, ali sam barem rekao i delimično spasio dušu.”, ističe LJubenović.

U normalnim medijskim uslovima, dodaje, satira nema neko značajnije mesto u novinama ili na televiziji, međutim, kada naiđu „vunena“ vremena, kao danas, satira iznenada dobija na značaju, jer satiričari, „ludi kakve ih je Bog dao“, umeju da kažu ono što drugi baš i ne žele ili ne smeju.

S obzirom na preplavljenost lažnim vijestima, iz Danasa su ga pitali da li mu je ponekad teško da ih razlikuje od onih satiričnih.

“Za gotovo četrdeset godina koliko čitam novine naučio sam da prepoznam lažne vesti, čak i kada su one upakovane u naizgled ozbiljne činjenice. S obzirom da se naslovne strane kod nas često ne kreiraju na redakcijskim kolegijumima, već na sasvim drugim mestima, to obični čitaoci teško prepoznaju, međutim, nekome ko ume da „čita“ novine jasno je odakle vetar duva i kom cilju određene „vesti“ treba da posluže.

Ono što je nama satiričarima problem jeste što nas stvarnost vrlo često prestiže, što je apsurdnija od apsurda koje mi po prirodi posla izmišljamo.”, naglašava LJubenović. Prema njegovim riječima, događaji iz političkog života često su toliko neverovatni da pomisli da je satira postala nepotrebna.

“Primera radi, da sam ja kao satiričar pre par meseci napisao da će jedan most biti premeštan na livadu, ljudi bi rekli da preterujem, međutim, to se zaista dešava. Da i ne govorim o slučaju gde novinar kome je predsednik opštine zapalio kuću plaća porez opštini na istu tu izgorelu kuću. Nedavno sam pročitao vest da je radniku koji se povredio na poslu i bio u komi raskinut radni odnos jer nije dolazio na posao. Sve to je toliko sumanuto da će uskoro satiričari biti ukinuti kao tehnološki višak .”, zaključuje Ljubenović.

Izvor: Portal danas.rs
%d blogeri kao ovaj: