VLADIMIR VARIĆAK – matematičar i jedini naučnik iz Hrvatske kojem je Einstein komentirao rad

Naučnik svjetskog ugleda akademik Vladimir Varićak, srpskog porijekla rođen je na današnji dan 01. marta 1865. godine u ličkom naselju Švica pokraj Otočca, kao treće od devetero djece u porodici Mihajla i Petre Varićak. Bio je jedan od prvih zagrebačkih studenata koji je ušao u međunarodne tokove razvoja nauke. A njegovi radovi ostavili su dubok trag u razvoju matematike u Hrvatskoj kao i u cijeloj matematičkoj nauci početkom prošlog vijeka. Kao dekan Mudroslovnoga fakulteta, rektor i prorektor Sveučilišta u Zagrebu pridonio je unapređenju matematičke nastave i uveo duh suvremene matematike na Sveučilište. Ukupno je objavio šezdeset tri naučna rada, trideset šest stručnih radova i jednu knjigu.

Vladimir Varićak bio je matematičar i teorijski fizičar, redoviti profesor matematike na zagrebačkom Mudroslovnom, danas Filozofskom fakultetu. Bio je i jedan od trojice profesora matematike na Fakultetu koji su činili stup hrvatske matematike u prva dva desetljeća 20. vijeka. Svaki od njih, Vladimir Varićak, Juraj Majcen i Stjepan Bohniček su na svoj način postavili matematička istraživanja na ozbiljnu osnovu, a Zagrebačkom sveučilištu priskrbili slavno razdoblje u toj oblasti. Zanimljivo, da prije Varićaka u Hrvatskoj nije bilo naučnika školovanih u zemlji koji su stekli mađunarodnu reputaciju. Varićak je naprotiv svoje studije završio u Zagrebu.

Varićak snažno utjecao na Milankovića

Osnovnu je školu pohađao u Sisku, nižu realku u Petrinji, a u Zagrebu višu realku. Varićak je kao i većina završenih realaca namjeravao studirati tehniku, ali se ipak upisao na Mudroslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao matematiku i fiziku. Deset godina je predavao u srednjim školama diljem hrvatskih zemalja u Austro-Ugarskoj, prvo u Zemunu, pa u Bakru, Zagrebu i Osijeku. Varićak je tako u Osijeku bio razredni nastavnik budućem najcitiranijem srpskom akademiku Milutinu Milankoviću, utemeljitelju moderne klimatologije. Upravo je Varićak otkrio njegov talent za matematiku i snažno utjecao na Milankovića da razvija svoje sposobnosti, te ga usmjerio prema naučnim istraživanjima. U svojim memoarima Milanković je napisao: „Od svih učitelja, Varićak je na mene imao najveći utjecaj. On je pronašao u meni moje stvarne sposobnosti i razvio ih sa puno ljubavi i truda…“

Varićak se uporedo sa predavanjima u srednjim školama, nastavio obrazovati. Obranio je i doktorsku disertaciju 1889. godine na temu: „Teorija nožištnih krivulja“. Dodijeljena mu je tada i venia legendi (dozvola predavanja na Sveučilištu) za algebarsku analizu i sfernu trigonometriju. Na novoosnovanoj Šumarskoj akademiji u Zagrebu, nekoliko godina poslije, dobio je mjesto učitelja fizike i mehanike. Ondje predaje godinu dana, pa odlazi na mjesto svog bivšeg profesora matematike Karela Zahradnika na Mudroslovni fakultet. Naime, profesorsko mjesto je bilo upražnjeno jer je Zahradnik, kod kojeg je inače Varićak doktorirao, vratio u rodnu Češku.

Tako je bilo završeno Varićakovo predavanje na srednjim školama. U naučnom pogledu, očito da to razdoblje nije moglo biti plodonosno, jer Varićak, često i udaljen od središta, sa naporom je mogao pratiti zbivanja u matematičkom svijetu. Objavio je tada samo nekoliko članaka od kojih je većina imala pedagoški karakter. To je razdoblje vjerojatno bilo razdoblje sazrijevanja i traženja vlastitog puta u matematici. No, dolaskom na Mudroslovni fakultet, perspektiva se izmijenila. I od tada se može smatrati da za njega počinje novo naučno razdoblje. Bio je dvije godine izvanredni profesor na Mudroslovnom fakultetu, da bi 1901. godine postao redovni.

Najviše je istraživao neeuklidsku geometriju i teoriju relativnosti

Varićakovi radovi ostavili su dubok trag u razvoju matematike u Hrvatskoj kao i u cijeloj matematičkoj nauci početkom prošlog vijeka. Bavio se tako nastavom matematike, istraživao život i rad Ruđera Boškovića, teoretizirao o ravninskim krivuljama i funkcijama, a najviše je istraživao neeuklidsku geometriju i teoriju relativnosti. Uskoro otkriva i povezanost  neeuklidske geometrije Lobačevskoga i Einsteinove teorije relativnosti. Varićak, naime ubrzo primjećuje da se teorija relativnosti može mnogo jednostavnije izvesti pomoću geometrije Lobačevskoga koja je tip neeuklidske geometrije. U svom zapaženom radu: „Interpretacija teorije relativnosti u geometriji Lobačevskoga“, koji je izašao u pet časopisa na pet jezika, podrobno razlaže svoje ideje o teoriji relativnosti i prikazuje postanak i temelje neeuklidske geometrije. Naime, za Varićaka je geometrija izvedena iz iskustva, a dugotrajnom upotrebom se samo stvorio dojam da ona sa iskustvom nema veze.

Sveukupno, Varićak je objavio dvadeset i šest radova o teoriji relativnosti, a sa Einsteinom je razmijenio desetak pisama na tu temu. Takođe, je važno istaknuti da je Varićak jedini naučnik iz Hrvatske na čije je radove osvrt dao sam Albert Einstein i da su njegovi radovi bili dobro poznati suvremenicima iz struke. I to nisu bile jedine veze između Einsteina i Varićaka jer je Vladimirov sin Svetozar bio jedan od studenata koji su bili podstanari u domu Einsteinovih. Naime, Albertova supruga Mileva Marić i sama genijalna matematičarka, je pospremala sobe i kuhala tri obroka dnevno za studente, jer u to vrijeme Albertova primanja nisu pokrivala potrebe četveročlane porodice u skupom Zürichu.

Varićak je bio i jedan od prvih zagrebačkih studenata koji je ušao u međunarodne tokove razvoja nauke. On je tako krajem 1911. godine na sastanku Njemačkog matematičkog društva u Karlsruheu održao predavanje „Über die nichteuklidische Interpretation der Ralativtheorie“ koje je zainteresiralo naučnike u svijetu. Uglavnom, predavanje je uskoro bilo prevedeno na poljski, ruski i francuski jezik. A sustavni prikaz svojih istraživanja o odnosu teorije relativnosti i geometrije Lobačevskoga, Varićak je dao u svom glavnom djelu „Prikaz teorije relativnosti u trodimenzionalnom prostoru Lobačevskoga“, štampanom u Zagrebu 1924. godine. Dok je priznanje na međunarodnom natječaju u Kazanu, gdje je među nekoliko istaknutih matematičara tog doba bio jedini iz slavenskih zemalja, bilo od velike važnosti za afirmaciju hrvatskih naučnih istraživanja u svijetu. Ukupno je objavio šezdest tri naučna rada, trideset šest stručnih radova i jednu knjigu.

Sa Jurjom Majcenom postavio temelj nove matematičke škole

Ne smijemo zaboraviti da je Varićak kao dekan Mudroslovnoga fakulteta, rektor i prorektor Sveučilišta u Zagrebu pridonio unaprijeđenju nastave i uveo duh suvremene matematike na Sveučilište. Otišao je i dalje od svog profesora Zahradnika uvodeći u nastavi nove pojmove i stavove koji su se upravo tada formirali u matematici. Tako je na primjer sa svojim nešto mlađim kolegom na geometrijskoj katedri Jurjom Majcenom postavio temelj nove matematičke škole. Zajedno su stvarali uvjete za prihvaćanje novih matematičkih paradigmi i shvaćanja toga burnog doba.

Na kraju važno je reći da je Varićak bio redoviti član JAZU od 1904., te srpske i češke Akademije nauka. Na Mudroslovnom fakultetu je penzionisan 1936. godine, ali je na njemu predavao sve do svoje smrti. Preminuo je u Zagrebu 17. januara 1942. u 76. godini života duboko potresen zbog fašističkog terora koji je zavladao u NDH. U znak sjećanja na doprinos Vladimira Varićaka 2001. godine je na svim priznanjima, pohvalnicama, diplomama i zahvalnicama iz državnog natjecanja u matematici učenika osnovnih i srednjih škola bila istaknuta njegova fotografija. Takođe, je njegovim imenom nazvana i jedna ulica u Novom Zagrebu.

Foto naslovna:
Vladimir Varićak, izvor: Preuzeta iz Enciklopedije srpskog naroda, Beograd: Zavod za uđbenike, 2008.
%d blogeri kao ovaj: