Rajko Grlić u Puli: Filmom protiv netrpeljivosti

PULA – Pred punom dvoranom Caffe bara La Resistance u Puli održan je u četvrtak, 11. lipnja 2026. drugi susret filmskog ciklusa „Izvan kadra“ u organizaciji SKD „Prosvjeta“ – Pododbora Pula. Gost večeri bio je jedan od najznačajnijih redatelja regionalne kinematografije Rajko Grlić, a razgovor je vodio profesor povijesti i filmofil Igor Šaponja. Nakon razgovora prikazan je film „Karaula“, prvi srpsko-hrvatski koprodukcijski film snimljen nakon ratova devedesetih godina.

Razgovor je obuhvatio više od četiri desetljeća Grlićeva stvaralaštva, od studentskih dana u Pragu tijekom Praškog proljeća 1968., preko kultnih igranih filmova, do dokumentarnih projekata koji su bilježili političke i društvene promjene u Hrvatskoj i regiji.

Govoreći o filmu „Ustav Republike Hrvatske“, Grlić je podsjetio da je nastao kao odgovor na rastuću netrpeljivost i pokušaje rehabilitacije ustaštva u hrvatskom javnom prostoru. „Film je rađen u trenutku kada je Karamarko počeo s ustaštvom. Htjeli smo napraviti film o netrpeljivosti, o zlu koje je ostalo od rata, o toj strašnoj potrebi da se ljudi tretiraju kao etikete… Ustav je jedna poetska knjiga, puna ljubavi, puna tolerancije, puna razumijevanja za sve,“ rekao je, ističući raskorak između tog ideala i stvarnosti.

Velik dio razgovora bio je posvećen filmu „Karaula“, nastalom prema romanu Ante Tomića. Ispričao je kako mu je Ante Tomić najprije obećao priču za deset dana, da bi se javio tek godinu dana kasnije s prvim dijelom romana koji će postati temelj filma. Grlić je potom napisao scenarij prije nego što je roman bio dovršen, a njih dvojica zajedno su izradili čak jedanaest verzija scenarija.

Grlić je film opisao kao projekt nastao usprkos političkim i financijskim preprekama te kao važan simbol ponovne suradnje među državama nastalima raspadom Jugoslavije. Prisjetio se i nevjerojatnog regionalnog uspjeha filma i prepune sarajevske premijere: „Najveća premijera tog filma je bila u Sarajevu, gdje je bilo 7.000 ljudi. Mene su izveli van, a na binu je izašao Halid Bešlić i otpjevao mi ‘Samo jednom se ljubi’“.

Redatelj je istaknuo da je to jedan od najpopularnijih filmova koji je režirao i da mu i danas gledatelji, od prodavača na zagrebačkom Dolcu, preko konobara u konobi na Cresu do mladih na vojvođanskom salašu dobacuju replike iz filma: „U Šibeniku postoji limeni orkestar koji na putovanjima ugasi ton filma, a cijeli autobus izgovara replike napamet. To je najveći uspjeh koji jedan film može doživjeti.“

Grlić je govorio i o svom iskustvu Praškog proljeća 1968., gdje je sudjelovao u štrajku. Istaknuo je da je praško proljeće bila fantastična stvar, iluzija da se od socijalizma može napraviti humano društvo. „Ni Rusima ni Zapadu nije odgovaralo da se u srcu Europe stvori neki socijalizam koji ima zaista ljudsko lice. Tako da je to slomljeno. Ja sam s njima dijelio tu iluziju i ta iluzija mi se srušila nakon tri mjeseca… To da je ostavilo dubok trag nepovjerenja prema bilo kojoj politici,“ rekao je.

Publiku su zainteresirala Grlićeva sjećanja na dokumentarni film „Novo, novo vrijeme“, koji je pratio kraj ere Franje Tuđmana i dolazak nove vlasti. Redatelj je objasnio kako je želio zabilježiti razdoblje koje je obilježila privatizacija, politička kontrola i stvaranje novih društvenih elita.

Posebno je govorio o svom dokumentarcu o Jovanu Čarugi, snimljenom za televiziju. S ekipom je tri tjedna putovao Slavonijom, Orahovicom i selima u kojima je Čaruga djelovao. „To je dokumentarac koji bi danas imao vrijednost i zato jer su sva ta sela danas manje-više popaljena. To su srpska sela kraj Orahovice“, rekao je Grlić. Film je gotovo završen kada je direktor televizije postao Vrdoljak. Na vratima montaže osvanula je cedulja da se rad obustavlja. Nikada više nije nastavljen. Godinama kasnije, kada su se režimi promijenili, Grlić je zamolio prijatelja iz Arhiva da potraži film – nije ga bilo. Čuo je priču, bez dokaza, da je nakon pada HDZ-a kamion odnio ogromne količine materijala iz arhiva. “I taj je film završio u tom kamionu”, rekao je.

Govoreći o današnjem društvu, nije skrivao kritički stav prema pojavama koje smatra opasnima. Kritizirao je administraciju SAD-a, posebno udar na sveučilišta. O stanju u Hrvatskoj redatelj je govorio u svom prepoznatljivom ironičnom tonu: „Vratimo se u domovinu. Tu je sve idilično, tu nema čovjek prigovora, to je sve med i mlijeko, malo fašizma, malo ustaša, ali to je usput.“

U završnom dijelu večeri Grlić je odgovarao na brojna pitanja publike, najavio novi film „Poskokova draga“, koji ponovno radi s Antom Tomićem. „Ja sam zaista odustao od filma i htio da ‘Svemu dođe kraj’ bude zadnji, ali jedan izuzetno uspješan mladi producent, koji je i (umjetnički) ravnatelj Pulskog filmskog festivala, Danijel Pek. I on je došao do mene i rekao: ‘Ajmo mi to raditi.“

Grlić je govorio o zabrinutosti za stanje filmske baštine u Hrvatskoj. Kritizirao je nepostojanje prave nacionalne kinoteke i nedovoljnu brigu za restauraciju starih filmova. “Hrvatska je jedina europska i jedina balkanska zemlja koja nema kinoteku. Nema dvoranu, nema ništa.” Kao primjer je naveo prijemni ispit za režiju na zagrebačkoj Akademiji gdje 30 kandidata nije znalo tko je Fabijan Šovagović – jer ga nemaju gdje vidjeti. “Moja teza je da oni ne žele ništa što je od prije 1990. jer to govori da je neki život postojao i to je nepotrebno.” Dodao je da se filmovi ne restauriraju, a da je prva rola negativa njegovog filma “Samo jednom se ljubi” nađena u vodi.

Zaključujući razgovor, istaknuo je da film za njega nikada nije bio bijeg od stvarnosti: „Moji junaci žive u stvarnom prostoru i vremenu i taj prostor i to vrijeme valja zabilježiti. Kroz junake mora proći stvarnost. Moji junaci pate od te stvarnosti. To politiku najviše plaši. Ona ne voli ogledala.“

Ciklus “Izvan kadra” organizira SKD Prosvjeta uz podršku Grada Pule i Savjeta za nacionalne manjine. Sljedeći gosti su Goran Gajić, Predrag Ličina i Igor Galo.