Kako je djevojčica iz mješovitog braka preživjela mračne ‘90-e

Pisan u prvom licu, Gromačin ‘Crnac’ kratkim fragmentarnim slikama govori o odrastanju djevojke u malom gradu, ratu, strahu olovnih devedesetih ZAGREB – Odlučivši se za uprizorenje proznog prvijenca hvaljene pjesnikinje Tatjane Gromače, riječki je HNK na scenu doveo rijetko pametan, duhovit i nadahnuto poetičan domaći tekst koji baca neumoljivo iskren pogled na posljednjih dvadesetak godina koje smo proživjeli.

Začudno lijep tekst

Pisan u prvom licu, Gromačin “Crnac” kratkim fragmentarnim slikama govori o odrastanju djevojke u malom gradu, ratu, strahu olovnih devedesetih, normaliziranju. Redatelj Tomi Janežič nije iz ovoga pokušao složiti čvrstu priču, nego je napučio scenu glumcima, pustio ih da govore Gromačin začudno lijep tekst, i svaku misao preveo u pažljivo razrađenu scensku radnju.

Na početku je sve prepuno života, likova, zvukova, smijeha…

Crna rupa

Scena je prekrcana rekvizitima kao ulica iz koje upravo odvoze glomazni otpad, likovi se rađaju iz pola rečenice, i sve je nostalgično i smiješno, čak i smrt bake koja je zaboravila tko je kad su je odlijepili od stare kuće. To je bilo djetinjstvo.

A onda je počeo rat. I postalo je najbitnije da je majka došla iz naroda koji je sad neprijatelj. Razigrana djevojčica odrasta, sudarajući se s ružnim licima nasilja, isključivostima, mučkim ubojstvima, ledeno “pravedničkim” licem škole i crkve. Više nema cvjetnu dječju haljinicu nego je popljuvana i zakrvavljena. Scena se polako prazni, i onda se sasvim ogoli i pretvori u crnu rupu, a djevojka se zaogrne urednom odjećom odrasle, uspješne osobe. Normalnost kakvu danas poznajemo stupila je na snagu. Tereti prošlosti pospremljeni su pod tepih. No, svaka je radost nestala.

Po  desetak uloga

Djevojku igra Jelena Lopatić, sjajno hvatajući čitav raspon od vedre djevojčice do boli odrastanja u krvavoj svakodnevici, čuvajući lucidnost i neposrednost iskrenosti. Ostali glumci igraju svaki po desetak likova, od minijatura poput Djevice Marije, do onih prisutnijih – roditelja, bake i djeda, sve ih jednako brižljivo gradeći.

“Crnac” je izuzetno pažljivo napravljen i odlično odigran.

Iva Gruić (Jtarnji list)

 

Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: