IN MEMORIAM: VIDOJE VUJIĆ (1951 – 2020) – STEPENICE ZA NEBO

Portiru na ulazu upravne zgrade Primorsko-goranske županije učinilo se da su se vrata otvorila i zatvorila kao da ih je zalupio vjetar. Odgonetku zagonetke donio je glas koji se kao eho spustio niz  stubište.

Vujić jeee…!

Tako je na posao dolazio tadašnji prvi čovjek županije, župan, profesor emeritus, dr. sc.  Vidoje Vujić. On nije putovao liftom, jer u dobroj formi u kakvoj ga svi znaju, od dizala brži bio je. Vrijedan i uporan čovjek kojemu ništa nije bilo teško, profesor Vujić bio je i sportaš te se bavio gimnastikom, nogometom, odbojkom te predsjedavao Boksačkim klubom Rijeka i bio predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza.

Rođen  1951. godine u Zvorniku, odakle je i donio svoj vedri duh na školovanje u Rijeci i Zagrebu. Diplomirao je 1978. godine na Pedagoškom fakultetu, a 1985. magistrirao na Sveučilišnom centru za ekonomske i organizacijske znanosti. A 1991. na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci   obranio je doktorski rad pod naslovom: ”Međuzavisnost promocije kadrova i produktivnosti rada u uvjetima znanstveno-tehnološke revolucije”. Nakon toga uslijedile su čak četri poslijedoktorske disertacije, kojima se zaista može pohvaliti malo ko. Na Fakultetu za Turistički i hotelski menadžment Opatija izabran je 2007. godine za redovitog profesora i znanstvenog savjetnika područje ekonomije, polje manadžment i upravljanje.  Dr. sc. Vidoje Vujić prvi je u Hrvatskoj utemeljio Katedru za upravljanje znanjem. Na preddiplomskom, diplomskom, poslijediplomskom i doktorskom studiju predavao je više kolegija: ”Upravljanje znanjem”, ”Upravljanje promjena korporacije”, ”Menadžment ljudskog kapitala”, ”Poduzetništvo u uslužnim djelatnostima”,  ”Menadžment ciljeva i vremena”, te ”Poslovna etika i kultura”.  U svojstvu gostujućeg profesora održao je brojna predavanja na drugim fakultetima, raznim savjetovanjima i kongresima u  zemlji i inozemstvu. Bio je gostujući je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Pomorskom fakultetu u Rijeci, Univerzitetu Novi Sad na master programu Poduzetništvo koji se realizira u okviru UNESCO-a , Katedre za studije poduzetništva Univerziteta u Novom Sadu i Doktorskim studijima na Sveučilištu u Mariboru, a prije tri godine promoviran je u počasno zvanje professora emeritusa. Nedugo nakon toga imenovan je i zamjenikom predsjednika Vijeća emeritusa.

Život prof. Vujića  uvijek je  bio paralelni ‘slalom’ između poslovnog, realnog svijeta i svijeta znanja i znanosti, iza kojeg je ostao neizbrisiv trag… za zajednicu, za Rijeku, za Županiju, za Hrvatsku, za regiju… Njegova svestranost ogledala se u brojnim aktivnostima kojima se posvećivao tokom svoga života, kao i članstvima u brojnim udrugama, strukovnim udruženjima i institucijama. Paralelno uz sveučilišnu karijeru, kao što je preskakao po četri stepenice dolazeći na posao, u istom ritmu stizao je na nešto novo, nešto više… Međunarodna špedicija Transjug 1974. godine, te 1988. HGK Županijska komora – voditelj poslovne škole, 1997. potpredsjednik Županijske skupštine, 2001. član poglavarstva za školstvo, znanost i tehnologiju, 2005. poglavarstva za gospodarstvo i zamjenik predsjednika. Obnašao je brojne dužnosti, bio je zamjenik župana, a od 2011. do 2013. i župan Primorsko-goranske županije. Od 2013. godine, kao volonter, obavljao je dužnost predsjednika Županijske komore Rijeka Hrvatske gospodarske komore. U obnašanju raznih dužnosti u gospodarstvu, javnoj upravi i znanosti mnogo toga je inovirao, osmislio, unaprijedio, udružio, integrirao, standardizirao, reorganizirao i restrukturirao. Bio je akreditirani  učitelj i trener poduzetnika i menadžera, član  Europske akademije znanosti, Rotary kluba Rijeka, Hrvatske udruge menadžera kvalitete i Hrvatskog društva ekonomista, kao i Predsjedništva Hrvatske udruge za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku (MIPRO); predsjednik NO Hrvatske udruge menadžera (CROMA); član Predsjedništva Jadransko-jonske regije i zamjenik predsjednika INSULEUR-a u Socijalnom vijeću EU.

Foto: Nel Pavletic/PIXSEL

Samostalno je vodio, koordinirao i sudjelovao u radu više naučnih projekata, bio je registrirani  istraživač i recenzent Ministarstava znanosti Republike Hrvatske. Uz sav rad u politici i realnom sektoru, napisao  je iz područja poduzetništva i menadžmenta, poslovne etike i kulture, upravljanja znanjem i ljudskim kapitalom devet udžbenika, 13 knjiga u suautorstvu, te objavio više od 450 naučnih i stručnih radova.   U Institutu Carl Düisburg Köeln u Njemačkoj specijalizirao je 1990. poduzetnički i participativni menadžment. U Austriji je 1997. stekao certifikat Evropske organizacije za kvalitetu Menadžer i Prosuditelj sustava kvalitete. Posjedovao je certifikat učitelja poduzetništva i trening menadžera s postdoktorske specijalizacije u Nizozemskoj 1998/1999.  Za svoje naučno djelovanje i rad profesor Vidoje Vujić dobio je više nagrada, odlikovanja, povelja, plaketa i priznanja. Dobitnik je tako i  nagrade za životno djelo Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika. Dobitnik je i Dunavskog cvijeta Univerziteta u Novom Sadu za razvoj znanosti i njeno povezivanje sa privredom i Srebrenog grba Vanjsko trgovinske komore Bosne i Hercegovine za doprinos i unapređenje naučne, gospodarske i kulturne međunarodne i regionalne suradnje. Odlikovan je Redom Zvijezde Talijanske Republike. U Austrijsku akademiju znanosti 2015. godine primljen je kao redoviti član, a u septembru 2019. godine,  uručeno mu je  i najviše priznanje talijanskog predsjednika ‘Red Zvijezde Talijanske Republike’. 

U odista neobičnim okolnostima epidemije korone,  ograničeni propisanim distanciranjem, prostorom i brojem sudionika, na Rektoratu Sveučilišta u Rijeci, najbliži prijatelji i suradnici održali su  komemoraciju  preminulom profesoru emeritusu dr. sc. Vidoju Vujiću. Rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić Samardžija, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, dekanica Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Dora Smolčić Jurdana, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović,  primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, saželi su svoje posljednje pozdrave u knjigu dobrih spominjanja.

Vidoje Vujić bio je čovjek iznimne energije, pragmatičan, brz u prosudbi, sa jasnim ciljem i bez ikakvih poteškoća u provođenju. Birao je suradnike sa kojima se nadopunjavao. Imao je poseban osjećaj za međunarodnu suradnju i uspostavu mostova među narodima putem gospodarstva. Posebnim naporima, svojim znanjem i iskustvom i odlično pripremljenim susretima, kao predsjednik HGK Županijske komore Rijeka, uspio je zadobiti povjerenje brojnih inozemnih izaslanstava koja su iskazivala želju za poslovnom suradnjom.

Vrhunski stručnjak, profesor starog kova i veliki gentleman, sa odličnim smislom za humor, uvijek otvoren, spreman na razgovor, savjet, uvijek sa pogledom u budućnost i  uvijek proaktivan, vukao je naprijed, kao pravi lider. Nikad se nije bojao izazova, naprotiv , rado se hvatao u koštac sa njima i to je nešto što su svi cijenili i po čemu se veliki ljudi razlikuju od ostalih. Davao je sve od sebe, bez zadrške, bio  spreman pomoći, saslušati i savjetovati svoje djelatnike. Od suradnika je tražio veliku odgovornost i disciplinu. Bio je strog, ali pravedan.

Bio je živa, plemenita, konstruktivna ličnost, sveučilišni nastavnik koji je volio svoj posao i predano ga radio. Gospodin Vujić ostavio je dubok trag, kao odličan predavač i studentima blizak pedagog, vrstan poticatelj međunarodnih gospodarskih veza,  aktivni Rotarijanac, osvjedočeni socijaldemokrat i čovjek koji je bio ponosan na svoju obitelj i volio ju nadasve. … 

I na samom kraju, kao važan detalj biografije velikog čovjeka i srpske nacionalne zajednice u Rijeci, potrebno je istaći da profesor Vujić niti jedne godine u četvrt stoljeća djelovanja SKD „Prosvjete“ u Rijeci, nije propustio obnoviti članstvo u Društvu za sebe i svoju suprugu Stanu. Prisutan na brojnim manifestacijama i svečanostima, kao i Svetosavskim akademijama, i kao  aktivan član ovog pododbora  sa pozicije župana PGŽ,  došao je nadomak ostvarenja još uvijek aktualnog projekta – gradnje Srpskog kulturnog centra u Rijeci.

Da bi postigao sve što je ostvario spavao je usput i radio do kasnih noćnih ili ranih jutarnjih sati.. Kada bi zaspao, već je bilo vrijeme da ustane. Radio je 25 sati na dan. Onaj sat viška (ili manjka) oduzimao je od narednog dana. Možda je i to razlog njegovog ranog odlaska, a otišao je kao što je i živio – preskačući stepenice. Nikada nije tražio mir, ali je mir pronašao njega. Negdje daleko, tamo daleko, gdje ljudi ovog starog kova mogu jedino naći  mir – u svemiru. Neka je  vječna slava i hvala profesoru Vidoju Vujiću, gospodinu i dobrom čovjeku. 

Facebook komentari
%d blogeri kao ovaj: